27. srpnja 852. sveti mučenici iz Cordobe – što niste znali o vladavini muslimana u današnjoj Španjolskoj i Portugalu?

Foto: Snimka zaslona

Danas slavimo spomen na mučenike iz španjolskog grada Córdobe, koji su dali život za Krista Gospodina na današnji godine, 27. srpnja 852. kao žrtve progona maurskog kalifa Abd ar-Rahmana II.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uz dva bračna para, Aurelija i Nataliju te Feliksa i Liliosu, pogubljen je i Juraj, redovnik iz samostana svetog Sabe u Jeruzalemu. Aurelije i Natalija, po očevima iz maurskih obitelji, imali su dvije malodobne kćerke, za čiju su se budućnost pobrinuli prije svoje mučeničke smrti, povjerivši ih brizi obližnjeg samostana.

Potaknuti progonom i mučenjima kršćana, s Feliksom i Liliosom, koji su također potjecali iz maurskih obitelji, javno su propovijedali kršćansku vjeru i brinuli za bolesnike i siromahe. Nisu željeli prihvatiti muslimansku vjeru pa im je odrubljena glava. Redovniku Jurju kao strancu ponuđen je oprost, ali on se radije pridružio svojoj kršćanskoj braći u mučeništvu. Zaštitnici su siročadi. U Córdobi je između 850. i 859. mučeničkom smrću stradalo 48 kršćana (odrubljene su im glave).

Nasuprot kršćanskoj rekonkvisti (13. stoljeće) i povratku Iberijskog poluotoka u kršćanske ruke, o vladavini Arapa muslimana na tom području vrlo često se priča i piše s gotovo ideološkog ili romantičarskog  stajališta i uljepšavanja tog dijela povijesti. Naime, s nekim iznimkama, kršćani su u vrijeme arapske okupacije Iberijskog poluotoka (danas Španjolska i Portugal) svjesno riskirali život javnim ispovijedanjem vjere jer je to djelo koje se prema šerijatskim zakonima može kazniti čak i smrću. Kršćani su pogubljivani jer su se pojavili pred islamskim vlastima i odbijali prihvatiti Muhameda kao proroka, a ubijana su čak i djeca koja su bila iz miješanih brakova i koja su javno propovijedala i svjedočila da su kršćani. Oni koji bi konvertirali na kršćanstvo ili se vratili nakon konverzije na islam na svoju kršćansku vjeru, bili bi također pogubljeni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Otpad ili blasfemija se najstrože kažnjavala u muslimanskoj Španjolskoj i Portugalu.

Kršćani su mogli zadržati svoje crkve i imovinu pod pritiskom plaćanja velikog dodatnog poreza koji se zvao jizya. Također morali su se suzdržavati bilo kakvog javnog ispovijedanja svoje vjere u prisustvu makar jednog muslimana jer se takav čin smatrao bogohuljenjem.

Kršćani su bili isključivani iz sudjelovanja u političkoj, vojnoj ili društvenoj vlasti, te su trpjeli mnoga druga poniženja kao nejednaki pred islamskim zakonom što je uzrokovalo preseljenja na sjever poluotoka ili konverziju na islam, pa je broj kršćana na tom području ostao malobrojan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.