Na atenskoj Akropoli podignuta je zastava s kukastim križem. Uskoro je cijela Grčka pala pod vlast Sila osovine.
Upravo je napad na Grčku, koju Talijani nisu mogli nikako pokoriti, bio jedan od razloga napada Njemačke na Jugoslaviju koja je prethodno trebala dati prolaz njemačkim snagama prema jugu Europe.
Na današnji dan 1941. njemačke su trupe pobjedonosno ušle u osvojenu Atenu. Na atenskoj Akropoli podignuta je zastava s kukastim križem. Prethodno su Nijemci pobijedili udružene grčke i britanske snage kod Termopila. U bitci kod Termopila glavni njemački zapovjednik bio je general Ferdinand Schörner.
On je kasnije dobio i čin feldmaršala, a bio je poznat pod nadimkom „Blutige Ferdinand“ (Krvavi Ferdinand). Zanimljivo je da ga je Hitler kasnije u svojoj oporuci imenovao i vrhovnim zapovjednikom cjelokupne njemačke kopnene vojske.
Premda je Hitler navodno želio da se ulazak u Atenu ne radi uz veliku pompu, kako se ne bi povrijedio grčki nacionalni ponos, Mussolini je želio trijumf. Hitler mu je navodno popustio i tako su talijanske snage uz Nijemce paradno ušle u grad. To je po izvještaju feldmaršala Wilhelma Keitela navodno moralo izazvati podsmjehe na grčkoj strani.
Jugoslavija – usputna stanica u ofenzivi Nijemaca na Grčku
Krajem 1940. Britanci su pokrenuli Operaciju Kompas – prvu važniju savezničku ofenzivu u ratu – koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u Sjevernoj Africi. No, taj se uspjeh nije mogao iskoristiti, jer je Churchill donio odluku da se britanska pojačanja i drugi resursi upute u Grčku, čime je izazvao Hitlera da zapovijedi napad na Grčku poznat pod šifrom Operacija Marita.
Bilo je planirano da se napad izvede s teritorija Bugarske i Jugoslavije – država koje su do proljeća 1941., isto kao i Mađarska i Rumunjska, priključene Trojnom paktu. No, 27. ožujka 1941 u Jugoslaviji (pod utjecajem britanske tajne službe) je izveden puč i ustanovljena nova, pro-britanska vlada na čelu s generalom Dušanom Simovićem.
To je razbjesnilo Hitlera, pa je odlučio da zajedno s Grčkom bude napadnuta i Jugoslavija, što se i dogodilo 6. travnja. Demoralizirana jugoslavenska vojska brzo je savladana i prisiljena na kapitulaciju 17. travnja. Grčka vojska održala se nešto duže – do 20. travnja, nakon čega su njeni ostaci zajedno s britanskim ekspedicijskim korpusom našli utočište na Kreti.
Nijemci su 20. svibnja izvršili padobranski desant na Kretu te je zauzeli, iako uz velike gubitke među svojim elitnim padobranskim jedinicama.
