30. studenoga 1648. umrla Cvijeta Zuzorić – što je Torquato Tasso pisao o najslavnijoj ženi hrvatske renesanse?

Foto: Wikipedia

Cvijeta Zuzorić  najslavnija je žena hrvatske renesanse, njezinu ljepotu i učenost opjevali su suvremenici i učinili je legendarnom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O Cvijetinu životu oskudijevamo pouzdanim podatcima. Znamo tek da je rođena oko 1552. u Dubrovniku, u obitelji dobrostojećih trgovaca, da je u ranom djetinjstvu preselila s roditeljima u Anconu, gdje je stekla solidnu naobrazbu. Godine 1570. udala se za firentinskoga plemića, trgovca i diplomata Bartolomea Pescionija te se iste godine vratila u rodni grad. Tu je provela trinaest godina, uključivši se u javni život ponešto slobodnijim ponašanjem. Nakon što je konzul Pescioni neuspješno trgovao tekstilom, zapao u dugove i naposljetku u bankrot, bračni par bio je primoran napustiti Republiku i vratiti se u Anconu, gdje je Cvijeta preminula u dubokoj starosti 1648. godine.

Mnogi glasoviti hrvatski i talijanski pjesnici su je slavili svojim pjesmama i posvećivali joj svoja djela, npr. Dinko Zlatarić, Nikola Gučetić, Torquato Tasso i drugi. Čini se da je i sama pisala pjesme na hrvatskom i talijanskom jeziku. Čuveni Torquato Tasso njezine stihove naziva biserima koji su najljepši na svijetu.

Činjenica da se nije sačuvao niti jedan jedini stih te dubrovačke pjesnikinje je istovremeno tužna i znakovita. Kao da je sudbina pomislila da čovječanstvo nije zaslužilo ljepotu koju spominje Tasso. Postoji i priča koja tvrdi da Tasso Cvijetu nije osobno poznavao. Navodno ga je Julije Mosti zamolio da napiše pjesme posvećene ljepoti te iznimne žene. No Tasso je Cvijetin duh morao doživjeti čitajući njezine pjesme i toliko ga je osvojio da joj je posvetio niz  soneta i madrigala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Ni svježe stablo nema takve kose,

kad ih rasplete, il mraz ih stegne leden,

Tekst se nastavlja ispod oglasa

il kad se noćna koprena razvede

K’o te, što Amorove nose.

Ni zvijezde jutra, vlažne još od rose,

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na čistom nebu, privlačne i blijede

Nisu k’o oči što me žegu, lede

K’o usnice, gdje grimiz skupio se.

Da to je cvijet, visoko u ljepoti

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I kreposti, kog Ilirija rodi,

Al amo ga je prevezao Amor.

Tu uzdasi ma naši laki lahor,

a mjesto toplih voda, tu od plača

Ljepota mu je zamamnost jača.

Preveo: Ivan Slamnig

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.