Dr. Ivo Protulipac zajedno je s blaženim Ivanom Merzom osnovao katoličku Križarsku organizaciju u vrijeme prve Jugoslavije. Bio je veliki domoljub i borac protiv velikosrpske hegemonije, poznat kao izuzetno moralan, častan i plemenit čovjek.
Ubijen je u Trstu od Udbinih egzekutora kao prva žrtva te zločinačke tajne službe u inozemstvu. Bio je vrlo bilizak sa vodstvom HSS-a u staroj Jugoslaviji.
Photo: krizari.hr
Na današnji dan 31. siječnja 1946., godinu i pol dana nakon završetka rata, u Trstu je ubijen ugledni hrvatski odvjetnik i katolički aktivist dr. Ivo Protulipac. Ubio ga je Gino Benčić, pripadnik UDBE iz Sušaka, i to kao prvog hrvatskog emigranta ubijenog nakon rata. Nakon toga mnogi hrvatski emigranti i domoljubi su ubijeni diljem svijeta, na teritoriju raznih država u kojima je operirala i provodila svoje paklene planove zloglasna komunistička tajna služba.
Jugoslavenska UDBA bila je najaktivnija u ubijanju politčkih protivnika u inozemstvu od svih tajnih službi komunističkih zemalja. Udba je jednostavno bila nešto što daleko nadilazi tajnu službu jedne države, to je doslovno bila organizacija koja provodla državni terorizam, kako u Jugoslaviji, tako i u svijetu.
Rijetko kada je moderna europska povijest iznjedrila nešto malignije i odvratnije od Udbe.
Udba je bila stroj za uništavanje i utjerivanje straha u sprovođenju najtotalitarnijeg i najmalignijeg društvenog sustava koji se pojavio uopće na kugli zemljaskoj: lukavog, podmuklog i natoprljenog krvlju nevinih ljudi – pakla komunizma.
Dr. Ivo Protulipac, rođen u Hrnetiću kraj Karlovca, zajedno je s blaženim Ivanom Merzom osnovao katoličku Križarsku organizaciju u vrijeme prve Jugoslavije nakon što je velikosrpski kraljev režim u vrijeme „šestosiječanjske dikatature“ zabranio Hrvatski orlovski savez.
Jedna je od najvećih osoba hrvatske povijesti u staroj Jugoslaviji, plemenit, dobrotvor i častan čovjek, omiljen u hrvatskom puku.
Diktatorski režim stare Jugoslavije progonio je dr. Protulipca. Prvih dana Križarstva bio je uhićen i proveo je u zatvoru u Zagrebu mjesec dana, što je kasnije opisao u svom prikazu „Iz prvih dana Križarstva“ (NEDJELJA, 1936. g.). Kad ga je njegov otac došao pohoditi 1930.god. u zatvoru, Ivo mu je rekao riječi koje su imale proročanski prizvuk: „Ja sam svoj put zacrtao i znam zašto. Bez obzira što se dogodilo neka nitko za mnom ne plače. Bog živi!“
Photo: krizari.hr
Na kraju rata Ivo Protulipac je zajedno sa stotinama tisuća Hrvata napustio domovinu pred nadirućim ubilačkim hordama boljševičkih partizana i sklonio u Italiju da bi izbjegao komunističko ludilo i potoke krvi koji su tekli hrvatskim selima i gradovima.
Došao je do Rima i tamo bio na sigurnom. Međutim, saznavši za brojne hrvatske izbjeglice i njihove tragične sudbine vratio se u Trst da bi im pomagao u snalaženju i transportu na sigurne zemlje Zapada.
Saznavši, međutim, za brojne hrvatske izbjeglice, vratio se natrag u Trst da bi im pomagao u snalaženju. Tu ga je zatekla nasilna smrt iz ruke komunističke Udbe – bio je opasan jer je bio omiljen u hrvatskom narodu i poznat kao plemenit, pobožan, mudar i častan čovjek. Kao takav smetao je, jer su u vrmenima previranja i usprostave diktature, komunisti gledali da unište svakoga tko je bio potencijalno opasan u demokratskom i humanističkom smislu, koga bi ljudi mogli slušati.
Zato je sudbina dr. Protulipca i kardinala Stepinca vrlo slična – obojica su bili vrlo cijenjeni u hrvatskom puku i njihova riječ, osobito Stepinčeva, je imala izuzetnu težinu. A totalitarziam, pun mržnje i mizantropije, gladan vlasti i krvi, to jednostavno ne trpi.
Pao je žrtvom atentata u Trstu 31. siječnja 1946. godine. Ubijen je na ulici iz revolvera s prigušivačem. Ubio ga je izaslanik jugoslavenskih komunističkih vlasti Dino Benčić (pretpostavlja se da to nije bilo pravo ime ubojice). Saveznici, pod čijom upravom je bio Trst nakon rata, odmah su uhitili ubojicu.
Nakon ubojstva i uhićenja ubojice jugoslavenske komunističke vlasti uhitile su na granici dvojicu engleskih oficira koji su navodno, prešli na njihov teritorij. Veoma brzo izvršena je razmjena i ubojica se vratio onima koji su ga poslali da izvrši ovaj zločin. Dr. Protulipac poginuo je kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i za svoje ideale, a ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.
Komunistički zločinci su, naime, uvijek brižno brinuli za svoje egzekutore i naredbodavce od samih početaka nasilja do današnjih dana što je davalo sigurnost udbašima i ubojicama da mogu slobodno ubijati i mučiti po svijetu i domovini.
Pitanje za kraj vrlo je bitno: zna li Krešo Beljak, današnji predsjednik HSS-a, za ovu nevinu žrtvu Udbe i što kaže o tome?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
