Zasigurno odgajana da bude dobro zbrinuta, ona doživi smrt oca i majčinu novu udaju pa od svega što joj se nudilo izabere samostan. S 14 godina povlači se u redovničku ustanovu u kojoj se pet godina bori sa sobom, a s 18 stupa u samostan klarisa Corpus Domini u Ferrari.
S dvadeset godina, mimo volje roditelja, odlazi u klarise, zavjetuje se na šutnju i fizički rad. Na njezinu smrtnom času u četrdesetoj godini, časna majka poziva joj majku na samrtničku postelju. Ona odbija kontakt s bilo kime jer otišla je iza zidova šutnje i samoiscrpljenja da bi što prije stigla u onostranost. Mnogi razmišljaju je li u trenutku odlaska bila okrutna prema onima koji ostaju ili samo dosljedna u izboru vlastita puta. Ponekad ljudi odu prije nego ih Gospodin pozove. Njihov izbor treba znati prepoznati, piše Svjetlo riječi.
U imenu Katarina kalendar nudi nekoliko svetica svih redom bogata podrijetla i uzorita života. Možda najmanje poznata (u konkurenciji Katarine Aleksandrijske i Katarine Sijenske, „lokalne“ Katarine da i ne spominjem), Katarina rođena u rujnu 1413. u Bologni, kći bogatih patricija s devet godina odlazi na dvor ferarskog vojvode od Este i ondje postaje „mala dama“ vojvotkinje Margarete. Otmjena i bogata, školovana i slobodna da izražava vlastite vrijednosti, Katarina razvija svoje sklonosti književnosti, ali i drugim umjetnostima (slikarstvu, glazbi). Zasigurno odgajana da bude dobro zbrinuta, ona doživi smrt oca i majčinu novu udaju pa od svega što joj se nudilo izabere samostan. S 14 godina povlači se u redovničku ustanovu u kojoj se pet godina bori sa sobom, a s 18 stupa u samostan klarisa Corpus Domini u Ferrari.
Da su odlasci slavnih i bogatih djevojaka u samostan velike pokore bile itekako dobra propagandna poruka jasno je po sebi. Najprije pekarica, vratarica i uopće sestra svakodnevnih običnih poslova, postala je učiteljica novakinja. Istodobno, pisala je i slikala. Pisala je na talijanskom i latinskom, a nakon njezine smrti objavljena su razna njezina djela, brevijar s minijaturama Krista i licem Bogorodice te pjesma Rosarium metricum de mysteriis Passionis Christi Domini et de vita Mariae virginis od 5.610 heksametara u kojoj svojim franjevačkim duhom iskazuje pobožnost prema Isusovoj muci i životu Majke Božje.
Kao učiteljica novakinja učila je mlade djevojke ono što joj je vjerojatno i samoj bilo teško i na putu čega se i sama najviše spoticala: ponajprije dokinuti vlastitu volju i izoštriti otvorenost na tuđe patnje i potrebe, s pouzdanjem u Boga i na temelju Svetog pisma brinuti o onom, a ne o ovom svijetu. Kažu da je bila uspješna učiteljica, a novakinje oduševljene njezinim poučavanjem. Zasigurno je bila jedna od onih duša koja sebi nije postavljala granice zbog obilja duha pa je to očekivala i od drugih. Ali samo je ona pisala, slikala, svirala, izabirala između vlastitih mogućnosti…
U svakom slučaju pratio ju je dobar glas redovnice svoga reda pa na poziv gradskih otaca odlazi u rodnu Bolognu i s 18 sestara te vlastitom majkom, ponovno udovicom, osniva samostan i ostaje na čelu svoje redovničke zajednice do smrti 9. ožujka 1463.
Ljudi vlastita čvrsta duha dugo mogu druge ostaviti zbunjenima. Katarinin izbor i put svetim je prepoznao Klement XI. godine 1712. Zazivaju je kod raznoraznih napasti, a zaštitnica je umjetnika, slikara i Umjetničke akademije u Bologni. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto do danas.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
