Domovinski rat odnio je mnoge ljudske živote i donio brojne tragedije, a donio nam je i imena koje ćemo s ponosom spominjati i sa zahvalnošću se prisjećati. Jedno od tih imena je ono Andrije Matijaša – Pauka čije se tragične smrti prisjećamo na današnji dan.
Prije točno dvadeset godina 9. listopada 1995. godine poginuo je Andrija Matijaš – Pauk, zamjenik zapovjednika legendarne Četvrte gardijske brigade čiji su lik i djelo postali kultni u tematici Domovinskog rata.
Andrija Matijaš iza sebe je ostavio suprugu Nadu, a golema tuga i žalost zauvijek će ostati prisutni u njezinom srcu.
“Ništa mi nije lakše, iako svi tvrde kako vrijeme liječi sve. Ne ide to meni nikako, prvih deset godina od pogibije mog Andrije nisam ni bila svjesna kako ga više nikada neće biti uz mene”, rekla je jednom prigodom gospođa Matijaš.
Zašto ime Pauk?
Andrija Matijaš prema mišljenju njegovih suboraca, suradnika i mnogih koji su ga poznavali te s njim ratovali bio je pravi i istinski vojnik. Znanje, hrabrost i staloženost glavni su pridjevi kojima su opisivali stožernog brigadira te jednog od zapovjednika udarne Četvrte brigade.
Vojno školovanje započeo je u ondašnjoj JNA. U Banja Luci je završio srednju dočasničku školu za oklopno-mehanizirane postrojbe, a vojnu službu odrađivao je po vojarnama u Sloveniji. Početkom agresije na Hrvatsku priključio se obrani Domovine kao dragovoljac.
Svoj prvi teren imao je u borbenim djelovanjima na Banovini nakon čega je pristupio u Četvrtu gardijsku brigadu. Najprije je bio zapovjednik 2. samostalne satnije, koja je ustrojena početkom listopada 1992. godine. Njegov zadatak bio je okupiti ljude tenkovske specijalnosti, iako zbog dobro poznatih problema s naoružanjem – tenkova nije bilo.
No, od zarobljenih tenkova Andrija Matijaš uspio je ustrojiti oklopno – mehaniziranu satniju, a zatim i oklopno mehaniziranu bojnu Četvrte gardijske brigade čiji je bio prvi zapovjednik.
Upravo je ta Oklopno-mehanizirana bojna Četvrte gardijske brigade sudjelovala u akciji Maslenica kada je Andrija Matijaš bio ranjen. I tada je nastala već dobro poznata priča iz tog vremena koja potvrđuje njegovu hrabrost, upornost i veliko srce. ‘Pauk’ nije prihvatio boravak u zadarskoj bolnici već se vratio svojim dečkima na čelo tenkista.
Nadimak ”Pauk” dobio je u borbama oslobađanja dubrovačkog bojišta. Matijaš je imao ideju da se tenkisti rašire kao paukove mreže, a i u kodnoj karti njegovo ime bile je – Pauk.
“Kad krenemo gorit će i nebo i zemlja”
Dvije godine prije oslobodilačke akcije Oluja, Andrija Matijaš izrekao je rečenicu koja najbolje opisuje našu najpoznatiju i najvažniju vojno-redarstvenu akciju. “Kad krenemo gorit će i nebo i zemlja”. I bilo je tako, a upravo u tim riječima ”kriju” se one odlike koje su krasile većinu naših vojnika, to su hrabrost, odlučnost i znanje.
Sudjelovao je svim pobjedničkim akcijama Hrvatske vojske: Maslenica, Skok 1, Skok 2, Zima ‘94., Ljeto ‘95., Oluja i Južni potez, dao je velik doprinos svim akcijama kojima je Hrvatska obranjena i stvorena njezina sloboda.
Zbog ranjavanja generala Damira Krstičevića kao načelnik stožera uspješno je vodio 4. brigadu u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima ušao je u Knin kao zamjenik zapovjednika.
Andrija Matijaš napustio nas je u jednoj od posljednjih bitaka Domovinskog rata, stradao je u borbama na prilazima Mrkonjić Gradu tijekom operacije Južni potez. Bila je to posljednja oslobodilačka borba hrvatskih snaga u kojoj je hrvatska vojska ostvarila sjajan uspjeh. Nažalost, Andrija Matijaš na dužnosti zamjenika brigade izgubio je svoj život, a svojoj domovini ostavio je upravo najvrjednije što je imao.
Načelnik oklopništva i zamjenik zapovjednika Četvrte gardijske brigade odlikovan je najvišim državnim odličjima. Redom kneza Domagoja, i posmrtno Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom te Redom bana Jelačića. Pokopan je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela.
Vojarna u Kninu nosi njegovo ime, a posmrtno je promaknut u čin general-bojnika. Njemu u čast legendarna Četvrta nosi njegovo ime – Pauci. Bila je to brigada koja nikada nije izgubila bitku, ali u jednoj od posljednjih borbi izgubila je svog zapovjednika što je teška rana svim njezinim pripadnicima.
Na način koji se govori o general-bojniku Matijašu moglo bi se govoriti o svim onima koji su položili svoje živote za obranu Hrvatske. I svaki javnosti više ili manje poznati vojnik zaslužuje apsolutnu zahvalnost, no Andrija Matijaš bio je jedan od najistaknutijih i najhrabrijih. Za vrijeme svog služenja Hrvatskoj uvijek je pokazivao iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost.
Zanimljivo, ime Andrija na grčkom Andreas znači ”koji je hrabar”.
Vjera, znanje, ljudskost, mudrost i autoritet
Prema riječima njegovih suboraca Pauk je imao vjeru, ljudskost, znanje, mudrost i autoritet. Na jednoj od obljetnica njegove smrti general Damir Krstičević rekao je riječi koje proširuju prethodno napisane vrijednosti.
”Teško se oteti dojmu da nam danas za uspjeh nedostaje ono čega smo devedesetih imali u izobilju. Nedostaje nam jedinstvo i nedostaju nam junaci. Nedostaju nam oni velikani koji će povući pa što košta da košta, koji su spremni ići do kraja za ideju u koju vjeruju, za prijatelja, suborca. Nedostaju nam ljudi poput Andrije! Andrija Matijaš Pauk je jedan od onih koji su činili prevagu, koji su bili uzor i koji su ulijevali samopouzdanje. On, pokojni Blago Zadro, Damir Tomljanović Gavran i drugi javnosti više ili manje poznati heroji, predvode kolonu možda manje znanih besmrtnika koji su vlastitom žrtvom opasali bedem oko neovisne i slobodne hrvatske države.”
Vjerojatno bi Andrija Matijaš rekao da se ne govori o imenima već o vrijednostima i načelima. Čini se da nam baš danas u Hrvatskoj najviše nedostaju one kvalitete i načela koje je imao Andrija Matijaš. Nedostaju nam u vremenu koje obilježava ogromna nesigurnost i duboka podijeljenost, gdje su korupcija, gospodarski kriminal i nepotizam natjerali na odlazak mnoge naše građane u inozemstvo.
Papa Franjo rekao je da je rat poraz čovječnosti. U ratnim razaranjima čovjek uništava sadašnjost, uništava prošlost, ali uništava i budućnost jer nju tek treba izgraditi. Ipak, gradnja budućnosti može se izvršavati samo na zdravim i sigurnim temeljima.
A svi oni koji su u posljednjih 20-ak godina na tim krvavim temeljima gradili državu kakvu sada imamo, radili su ono što će ići njima ‘na dušu’ i za što će im suditi povijest.
U Domovinskom ratu mnogi su ostavili svoje živote kako bismo imali taj kamen temeljac na kojem smo trebali graditi i na kojem gradimo Domovinu. Jedan od najčvršćih kamena temeljaca toga vremena upravo je Andrija Matijaš Pauk i na tome trebamo uvijek biti zahvalni i toga zauvijek svjesni.
Hvala ti Pauče!
Počivaj u miru i neka ti je laka hrvatska gruda!
