Udruge MAGIS i SKAC i ove godine u sklopu programa „MAGIS – no ljeto“ organizirale su od 24. do 30. srpnja, u prognaničkom naselju u Maloj Gorici, kamp duhovnog, edukacijskog i zabavnog karaktera za djecu naselja. Cilj kampa je motivirati ovu malu zajednicu koja od dolaska u Hrvatsku iz Letnice (Kosovo) davne 1999. godine, još uvijek živi na marginama društva, a posebno njene najmlađe članove te potaknuti na proaktivnost.
Tom prigodom u srijedu 27. srpnja misno slavlje za volontere te stanovnike naselja predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s duhovnikom kampa vlč. Ivanom Grbešićem, župnikom iz Gora preč. Paškom Glasnovićem i domaćim župnikom vlč. Mladenom Vidakom, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.
Na početku homilije pozdravljajući sve okupljene biskup je rekao kako je ovaj kamp potvrda da kada ljudi idu jedni drugima u susret da onda dožive sreću. Govoreći o prvom čitanju iz Knjige proroka Jeremije biskup je rekao kako on plače nad svojom sudbinom jer ga svi ponižavaju i proklinju.
„Zašto je to tako? Zašto se progoni Božje ljude? Zato jer Jeremija ne govori svoje riječi, on ne živi svoj život, on ne želi ljudima ‘puniti uši’ svojim filozofijama nego on prenosi ono što Bog želi reći ljudima, ali ljudi to ne žele čuti. Zato i jesu svi proroci bili progonjeni. Sam Jeremija bio je bačen u duboki zdenac, ali u njemu nije bilo vode pa je pao u blato te su mu se nakon nekoliko dana smilovali i izvukli ga. Druge su proroke ubili npr. proroka Zahariju. Tako je to bilo sa starozavjetnim prorocima, a onda dolazi Ivan Krstitelj”, rekao je Košić dodavši: “On ne samo da navješćuje da dolazi Mesija nego ga i prstom pokazuje. I što je njega snašlo? Herod mu je dao odrubiti glavu jer je kritizirao kralja”.
“Govorio je javno da ne smije imati žene svoga brata, da krši Božje zapovijedi, da živi nemoralno i to ga je došlo glave. Mogao je i ne govoriti, pa bi ostao živ, ali kao i Jeremija on govori da je njegov život obradovala Božja riječ i da mu je bila kao med”, pojasnio je dodavši: “Jeremija je, kao i drugi proroci, osjećao radost zbog toga što ga je Bog izabrao. On se nije smatrao dostojan, rekao je za sebe da je dijete i pitao se zašto ga je Bog izabrao”.
“A Gospodin mu je poručio da nije dijete, da je On s njim, da će ga braniti, da mu nitko ne može ništa i da ga nitko neće nadvladati. To je iskustvo svih Božjih ljudi, da su osporavani, da se protiv njih bore ljudi ovoga svijeta jer oni slušaju kneza ovoga svijeta, a ne Boga Gospodara i Spasitelja“, rekao je biskup te se u nastavku obratio stanovnicima naselja i osvrnuo na njihovo dugogodišnje čekanje rješavanja stambenog pitanja i izgradnju kuća u bivšem prognaničkom naselju u Dumačama.
„Sedamnaest godina vi proživljavate ovdje kao prognanici, kao da nemate domovine, kao da ste progonjeni. Ali zar ne bismo trebali biti Bogu zahvalni i na tom trpljenju jer vi svi ste zapravo jedan proročki glas o nepravdi. Vi prenosite Božju poruku da ljudi trebaju biti prihvaćeni jer su djeca Božja, jer su braća međusobno i da jedni druge trebaju poštivati i voljeti“, zaključio je biskup ohrabrivši okupljene.
Na kraju biskupu je u ime svih stanovnika naselja na dolasku zahvalio preč. Glasnović istaknuvši kako ovdje žive ljudi srca i vjere koji s pouzdajem u Boga nose svoj križ.
Nakon misnog slavlja vjernici su, predvođeni biskupom i svećenicima, u procesiji sa svijećama i noseći kip Blažene Djevice Marije prošli kroz čitavo naselje moleći i pjevajući.
