U Crkvi je uobičajeno u različitim krajevima da se na Veliku subotu ili na sam Uskrs ujutro na ranoj misi blagosliva jelo: kruh, janjeće meso, suho kuhano meso, kuhana jaja i mladi luk. To se ‘posvećenje’ uzima kao prvo na početku uskrsnog doručka. Domaćin prije jela zajedno s ukućanima izmoli: Očenaš, Zdravomariju i Slavaocu „za rod i berićet, za voke (volove) i težake“.
Nakon doručka spremalo se i odlazilo na misu. Išli su svi koji mogu, a kod kuće je ostajao netko da sprema ručak i da pazi na stoku. Na Uskrs se kuca obojenim jajima, osobito djeca. Onaj tko svojim jajetom razbije tuđe, pobjeđuje i uzima sebi jaje koje je razbio.
Iza mise se nije zadržavalo kod crkve, niti su se pravile stanke na pojedinim mjestima kao na božićne dane, nego su svi odlazili kućama na ručak. Iza ručka mladi su se okupljali na ‘igranku’ i zabavu, pjesmu i kolo.
Blagoslov jela i košara za Uskrs je običaj koji u Hrvatskoj postoji stoljećima. Košara u kontinentalnom dijelu Lijepe naše uglavnom sadrži bijeli kruh, u Dalmaciji sirnicu, a Primorju pincu, inače slatki kruh koji se priprema dosta dugo, nekoć se pripremao cijeli dan, danas to ipak ide nešto brže.
Blagoslov jela nas Veliku subotu stari je običaj i pučka tradicija hrvatskoga naroda. Naime, na Veliku subotu ili rano ujutro na sam blagdan Uskrsa iz svake obitelji netko ide prema crkvi s košarom punom hrane, na blagoslov se nosi hrana koja je karakteristična za Uskrs, od jaja do šunke, luka, peciva… Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje na Uskrs svi u obitelji moraju blagovati.
Nešto o samom uskrsnom ručku
U većini dijelova naše domovine peče se kruh u obliku pletenice u koji se može uplesti jaje. Mnoštvu raznolikih običaja za Uskrs u Hrvatskoj, i uoči Uskrsa, pridonosi činjenica koja govori da u nekim dijelovima Lijepe naše još uvijek živi običaj da domaćica mora brzo doći kući kako bi okopala kukuruz ne bi li brže rodio, dok se ljuska od posvećenog jaja baci u brazdu kopanja da bio okopani kukuruz bolje rodio.
Glede samog uskrsnog ručka u sjevernom dijelu Hrvatske jede se purica ili kokoš, dok je južnije od Karlovca janjetina na meniju, na obali se jede najbolja bijela riba, zubatac ili šanpjer, riba neobičnog izgleda za koju mnogi na kontinentu nisu ni čuli ili o njoj jako malo znaju, riječ je o ribi koja je gotovo nevidljiva kada je se gleda okomito.
Od pisanica, matkanja do zeke u Srijemu
Naravno, u svakoj kući na blagdan Uskrsa mogu se naći košare ispunjene pisanicama, koje su nekoć imale puno veću važnost nego što je to danas slučaj, darivali su ih momci svojim djevojkama, dok je u Podravini postojao običaj matkanja ili sestrenja, Matkanje su zapravo mali svatovi na Mladi Uskrs, radi se o tradiciji staroj najmanje tri stoljeća, djevojke iz sela okupile bi se na određenom mjestu, stale u krug i po dvije od njih sklapale bi posestrinstvo kucanjem uskrsnih jaja, postajući tako međusobno matke. Naume, kada bi djevojka svojoj najboljoj prijateljici poklonila oslikano jaje, njih dvije i njihove obitelji bi na takav način izgradile vezu jednaku krvnom srodstvu ili kumstvu.
Srijem, u kojem živi jako puno Hrvata, ima običaj prema kojem zeko nosi poklone dobroj djeci. Na Veliku subotu djeca moraju napraviti gnijezdo od svježe trave koja se bere na ”lovki”, riječ je o posebnom mjestu u šumi gdje se skupljaju lovci, gnijezdo se stavi kraj vrata da bi u njega djeci zeko donio poklone.
Naravno, Hrvatska, iako prema popisu pučanstva, a i teritorijalno, mala zemlja, ima jako puno raznovrsnih običaja, dugu tradiciju, tako da u jednom tekstu ne bismo uspjeli sve opisati koliko god se trudili.
