Peti dan Festivala radosne kulture bio je u znaku dviju predstava u dvorani Kazališta Virovitica. Najprije je u svojevrsnoj kazališnoj matineji u 13 sati kazališna družina Župe sv. Vida iz Vrbovca izvela legendarni dramski tekst Renea Medvešeka „Brat Magarac“, u režiji Antonije Šašo.
Kazališna skupina Župe sv. Vida iz Vrbovca dočarala život svetog Franje Asiškoga
Mladi su vrbovečki glumci oduševili jednostavnošću i iskrenošću svoje glume u neobičnoj redateljskoj postavi, koja je uz minimum scenografije zorno dočarala nekoliko najupečatljivijih trenutaka iz života svetog Franje Asiškoga. Virovitička publika, u kojoj su ovaj put prevladavali mladi gledatelji, uživala je u jedinstvenoj prigodi da u živim i dinamičnim slikama prepozna svu dubinu Franjine poruke, prožete ljubavlju prema svemu stvorenom i prema Stvoritelju, kome je Franjo uvijek pristupao s djetinjom prostodušnošću.
‘Hrvatsko nadzemlje’ oduševilo skečevima i filmovima
Navečer je u Kazalištu uslijedio pravi spektakl: otkačeni i nevjerojatno talentirani pripadnici „Hrvatskog nadzemlja“ iz Splita u furioznom su tempu održali svoju „Malu školu radosti“. Kroz multimedijski program publiku je na svoj posve originalni način vodio karizmatični Marin Periš, a kojega je izvedbi nesvakidašnje smiješnih skečeva nesputanom energijom pratilo devetoro mladih Splićana. Bilo da se radilo o temama korupcije, izlazaka, oproštenja, depresije, općeg beznađa u društvu ili fanatizma, teme su uvijek bile tretirane konstruktivno, s naglaskom na potrebu življenja života uz pozitivni duh i zalaganje za prave vrijednosti. Posebna su priča bili ranije snimljeni „filmići“, kako ih oni nazivaju: briljantni uradci televizijske komedije i satire, koji su na produkcijskoj i režiserskoj razini serioznoga televizijskog programa snažno protresli mnoge stereotipe i društvene devijacije, a sve opet u izvedbi nevjerojatno talentiranih mladih glumaca.
Svatko tko se sinoć našao u publici dugo će pamtiti tu večer: u zraku se osjećala radost, opuštenost i pozitivnost emocija, koja je svojom iskrenošću, ali i vrhunskom umjetničkom dorađenošću očarala sve prisutne. Šteta je samo što je u dvorani ostalo nešto nepopunjenih mjesta (najvjerojatnije zbog „The Voice“-a koji je na televiziji išao u istom terminu), i sigurni smo da će oni koji su u subotu izabrali ostati ispred TV-ekrana jako pogriješili. Nastup „Hrvatskog nadzemlja“ bio je fantastično putovanje koje se ne zaboravlja, a koje inače mogu gledati samo odabrani.
Festival radosne kulture tako je doživio svoju očekivanu kulminaciju, uz doživljaj nesputane radosti skupine mladih ljudi, koja predstavlja jednu od najvažnijih pojava na našoj estradi i modernim medijima u zadnjih pet godina. Bilo bi krajnje vrijeme da mlade Splićane možemo vidjeti i na našim televizijskim ekranima, jer oni to svojom kvalitetom i svojim pozitivnim porukama svakako zaslužuju.
