Uoči glavnog dana Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, u subotu 15. rujna u večernjim satima organiziran je molitveni program, euharistijsko bdjenje „Hod svjetla” u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. Molitvu je predvodio i pozdrav uputio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić.
Na bdjenju se okupilo ukupno 18 hrvatskih nad/biskupa: nadbiskupi splitsko-makarski Marin Barišić, zadarski Želimir Puljić, predsjednik HBK, riječki Ivan Devčić, naslovni nadbiskup Nina nuncij Martin Vidović; biskupi bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, dubrovački Mate Uzinić, krčki Ivica Petanjak, porečko-pulski Dražen Kutleša, požeški Antun Škvorčević, sisački Vlado Košić, šibenski Tomislav Rogić, vojni Jure Bogdan, kotorski Ilija Janjić; umirovljeni biskupi Slobodan Štambuk, Ante Ivas, pomoćni biskupi zagrebački Mijo Gorski i Ivan Šaško, banjolučki Marko Semren; potom tajnik Apostolske nuncijature u RH mons. Janusz Blachowiak, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Mostarske biskupije mons. Željko Majić, provincijali franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, franjevaca trećoredaca fra Ivo Martinović, konventualaca fra Josip Blažević i brojni svećenici.
U pozdravu nadbiskup Barišić istaknuo je kako smo već dugo na putu hoda ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji. Put i povod vode do susreta sa svjetlom. Kroz četrnaest stoljeća postaja našega križnog puta svjetlo vjere nas je vodilo i obrtalo. Na ovom svetom tlu naše kolijevke i krstionice želimo upaliti svoje svijeće, ražariti ognjišta naših obitelji, na izvoru svjetla Krista Gospodina. To želimo za novi iskorak i ohrabrenje na putu vjere koju nam predadoše naši djedovi i bake, očevi i majke. Sve sudionike bdjenja nadbiskup Barišić srdačno je pozdravio sa željom da Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude blagoslov za našu Crkvu i našu domovinu.
Potom je uslijedio slušanje Riječi i svjedočanstva. Nakon što je Ana Pavlović (Zagrebačka nadbiskupija) pročitala tekst iz Apostolske pobudnice Obiteljska zajednica (Familiaris consortio) o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, Ivana Pavla II. (22. studenoga 1981., br. 18-19), bračni par Petar i Snježana Brstilo (Splitsko-makarska nadbiskupija) posvjedočili su o bračnoj ljubavi.
Drugo čitanje iz Govora Svetoga Oca Benedikta XVI. Na molitvenom bdjenju u Valenciji (8. srpnja 2006.) o plodnosti, životu i vjeri obitelji pročitala je Ivana Šlezak (Varaždinska biskupija). Potom je bračni par Karla i Hrvoje Dužević, roditelji 9 djece (Splitsko-makarska nadbiskupija) posvjedočio o rađanju i odgoju djece.
Treće čitanje iz kateheze pape Franje na općoj audijenciji (9. rujna 2015.) o promicanju crkvenosti, dobra braka i obitelji pročitao je Miroslav Glavaš (Sisačka biskupija), a svoje svjedočanstvo dali su bračni par Jelena i Željko Gudelj (Splitsko-makarska nadbiskupija).
Prigodnu propovijed izrekao je dubrovački biskup i predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj Mate Uzinić. Za razmišljanje ponuđeno je evanđelje blaženstava koje u osam kratkih rečenica sažima cijelo evanđelje, radosnu vijest o našem spasenju, ali i daje recept za život i radost koju želimo za sebe i za svoje obitelji. Budući da su blaženstva Isusov osobni portret, a On želi da ona budu i osobni portret svakog kršćanina, kao što je kazao papa Franjo u apostolskoj pobudnici o svetosti Gaudete et exultate, biskup Uzinić je čitajući blaženstva u ozračju Trećeg susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu, istaknuo da „mi u njima želimo prepoznati i iskaznicu naših katoličkih obitelji. No, nije dovoljno imati osobnu iskaznicu. Da bi ona bila valjana, odnosno da ne bi bila falsifikat, podaci koju su u njoj upisani, uključujući i sliku koju ima, trebaju biti istiniti. A oni mogu biti istiniti samo ako je naš život i život naših obitelji usklađen s onim što čitamo u blaženstvima, odnosno ako živimo u skladu s logikom blaženstava. Kako to postići? Možda nam može pomoći papa Franjo koji u spomenutom dokumentu kaže, tumačeći riječi ‘radostan’ i ‘blažen’ kao riječi koje su sinonim za svetost, ‘da se u sebedarju postiže pravo blaženstvo’.” U tom je svjetlu biskup Uzinić govorio o sebedarju kao ključnoj riječi za shvaćanje logike blaženstava, ali i za razumijevanje načina „na koji možemo, živeći u skladu s tom logikom, učiniti da podaci upisani u našoj kršćanskoj i obiteljskoj iskaznici odgovaraju stvarnosti.”
„Bez sebedarja, kao nove vrijednosti života u skladu s logikom blaženstava, u našoj će se Crkvi i narodu nastaviti smanjivati broj sklopljenih brakova i povećavati broj rastava. I brakovi će se iz godinu u godinu sklapati sve kasnije. Bez sebedarja, kao temeljne oznake blaženstava, nikakav zakon i nikakva demografska politika nam neće pomoći da promijenimo trend demografskog izumiranja našeg naroda i krenemo putem demografske obnove domovine”, kazao je predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, dodavši da bez sebedarja nema i ne može biti ni muža ni oca, ni supruge ni majke, ni djeda ni bake. „Bez sebedarja nema i ne može biti muža i oca koji se brine za svoju obitelj i kao hranitelj i kao odgojitelj, koji je čvrsta stožina oko koje se okuplja obitelj, koji svim članovima obitelji daje sigurnost i oslonac, koji ih nosi na svojim ramenima. Žena i majka bez sebedarja – da se poslužim poslovicom – ne može držati ni jedan, a kamo li tri kuta kuće niti unositi u obitelj nježnost, zagrljaje i vrijednosti specifično ženskog genija. Bez sebedarja djeca se ne mogu razviti u zrele ljude sposobne preuzeti odgovornost za sebe i svoju budućnost. Bez sebedarja djedovi i bake nisu prenositelji mudrosti i iskustva i molitelji, njihova koljena nisu oslonac za unuke, a djeca i unuci nisu utjeha u starosti. Bez sebedarja nisu moguće neranjene obitelji, a ranjene obitelji postaju još ranjivije.”
Sa sebedarjem može sve biti drukčije, istaknuo je biskup Uzinić: „Ondje gdje ima sebedarja, koje je sastavni dio logike svakog od osam blaženstva, možemo biti i u obitelji i izvan obitelji siromasi duhom čije je kraljevstvo nebesko, ožalošćeni koji su utješeni, krotki koji baštine zemlju, gladni i žedni pravednosti koji su nasićeni pravednosti, milosrdni koji su zadobili milosrđe, čisti srcem koji Boga gledaju, mirotvorci koji se zovu sinovima Božjim i progonjeni, zbog Isusa i pravednosti, čije je kraljevstvo nebesko i čija su imena upisana na nebesima. Ono, sebedarje, mijenja nas osobno, omogućujući nam da na nov način možemo preuzeti svoju odgovornost za druge i služeći jedni drugima u ljubavi onako kako je to činio Isus Krist, na nov način, živjeti svoje unutarobiteljske odnose kao muž, žena, otac, majka, sin, kći, brat, sestra, djed, baka, unuk, unuka, svekar, svekrva, punac, punica. Sebedarje će nam omogućiti da naše hrvatske katoličke obitelji žive u skladu s logikom blaženstva i da im blaženstva budu iskaznica koja i po podacima i po slici odgovara stvarnosti koju predstavlja. Sebedarje nam jedino može pomoći da zaustavimo negativni trend koji jedne zatvara životu, a druge tjera iz domovine i da krenemo u novom, pozitivnom smjeru.”
Biskup Uzinić zaključio je da „sebedarje može našim obiteljima omogućiti da ponovno budu ono što su bile kroz cijelu našu prošlost i na što ih poziva ili, bolje rečeno, kako ih definira geslo ovoga Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu: ‘Obitelj – izvor života i radosti!'”
Molbenice je čitala obitelj Šoša: Tomislav, Marija, Tajana i baka Antonela (Splitsko-makarska nadbiskupija). Molitvu za redovnice i redovnike čitala je Karmen Perišić, molitvu oca Damir Mandić, a molitvu majke Ivana Mandić. Molitvenom bdjenje, za vrijeme kojega je pjevao zbor mladih „Krstitelj” s Trstenika u Splitu, završilo je blagoslovom Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
