Koncert “Sjećanje na Gvozdansko” u organizaciji udruge Zvuci tišine održan je u Zagrebačkoj prvostolnici u petak 10. siječnja. Najavljen je kao kulturno povijesni događaj, još s božićnom čestitkom i uz poziv hrvatskim medijima i značajnim državnim institucijama. Zagrebačka publika odazvala se u velikom broju i bila oduševljena glazbenim ugođajem.
U mnogobrojnoj publici u Zagrebačkoj katedrali te su večeri posebno rado viđeni gosti bili sisački biskup mons. Vlado Košić i generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić uz domaćina, pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Ivana Šaška. Također u publici su bili ministar branitelja RH Tomo Medved i zamjenica ministra vanjskih poslova Zdravka Bušić.
Na početku kraćim uvodom, obratio se publici umjetnički voditelj koncerta Edmund Andler Borić koji je idejni začetnik koncerta ‘Sjećanje na Gvozdansko’. Koncert je ostvaren u organizaciji Udruge Zvuci tišine, a u ime organizatora Andler Borić se zahvalio Nadbiskupiji zagrebačkoj koja je odobrila održavanje koncerta u zagrebačkoj prvostolnici, kao i rektoru katedrale preč. Josipu Kuhtiću. Uz povijesnu priču o velejunačkoj obrani Gvozdanskog, koncert je nadahnuto moderirala voditeljica Lejdi Oreb.
Simfonijski puhački orkestar oružanih snaga treću je godinu zaredom nastupio u katedrali. Taj reprezentativni orkestar Republike Hrvatske osnovan je 1991. godine. Pored protokolarnih zadaća koje predstavljaju okosnicu djelovanja, orkestar je razvio opsežnu koncertnu djelatnost u Zagrebu, kao i širom Hrvatske. Najveći dio repertoara čine originalne skladbe za puhače, djela suvremenih skladatelja i praizvedbe hrvatskih autora. Te večeri u jednosatnom koncertu Simfonijskog orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske, predvođenog maestrom Miroslavom Vukovojcem-Duganom, imali smo prilike uživati u bogatom programu, koji je započeo tradicionalnim božićnim skladbama u ovom završetku božićnog vremena.
Od 1992. godine Vukovojac-Dugan sastavni je član Simfonijskog puhačkog orkestra OS RH svirajući na mjestu prvog klarineta. Godine 2003. Vukovojac-Dugan postaje zapovjednikom orkestra. Školovanje za dirigenta puhačkih orkestara završio je 2016. te se uz dužnost zapovjednika posljednjih godina bavi i dirigiranjem. Naposljetku dirigirao je veliki broj koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu, koristeći svaku prigodu za proširenje svog glazbenog repertoara i opusa. Ove godine s orkestrom Oružanih snaga RH nastupio je po treći puta na koncertu “Sjećanje na Gvozdansko”.
Kao solistica nastupila je sopranistica Andreja Gigliani Philipp, koja često održava solističke koncerte diljem Hrvatske i u inozemstvu. Višegodišnja je njezina suradnja s orguljašem Edmundom Andlerom Borićem, kao i sa Puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. Od 2008. do 2014. bavi se pedagoškim radom na srednjoj glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima gdje je svoje bogato iskustvo prenijela na mnoge mlade pjevače s kojima je ostvarila veliki broj državnih i međunarodnih nagrada iz solo pjevanja i komorne glazbe. Od 2014. pročelnik je odjela solo pjevanja u zvanju profesora mentora na Srednjoj glazbenoj školi Zlatka Balokovića u Zagrebu.
Papa Lav X. početkom 16. stoljeća prozvao je Hrvatsku “Antemurale Christianitatis”. U posljednjih nekoliko godina, početkom mjeseca siječnja, koncerti “Sjećanje na Gvozdansko” postaju zagrebačka tradicija podsjećanja na ta davna vremena srednjega vijeka, na istinitu emotivnu i povijesnu epizodu hrvatske obrane. Podsjetnik je to na nedovoljno poznatu priču o utvrdi Gvozdansko na Banovini i velebno junaštvo hrvatskih branitelja koji su se grčevito branili od višestruko mnogobrojnih otomanskih osvajača. Zrinska utvrda branila se do posljednjeg izgladnjelog i smrznutog čovjeka, od kojih se ni jedan nije želio predati ni pod cijenu ponude spašavanja vlastitog života. Koncert, sve uspješniji iz godine u godinu, postaje rekvijem hrabrim braniteljima iz tih davnih vremena. Poslije šest godina upornosti, ovogodišnja organizacija koncerta doživjela je potpuni uspjeh. Zadovoljstvo radosne publike potvrđuje da su katolička povijest i kultura hrvatska najvrjednija baština.
Damir Borovčak
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
