Petrinjska župa sv. Lovre svečano je u ponedjeljak 10. kolovoza proslavila blagdan svoga nebeskoga zaštitnika i zaštitnika grada Petrinje. Svečano misno slavlje, u prepunoj župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s bivšim petrinjskim župnicima, među kojima i Generalnim vikarom Bjelovarsko-križevačke biskupije mons. Stjepanom Ptičekom, kancelarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom preč. Josipom Samaržijom i petnaestak svećenika.
U homiliji čestitajući okupljenim vjernicima blagdan njihovog zaštitnika i Dan grada biskup je podsjetio kako ovaj blagdan slavi đakona i mučenika Lovru, čije ime znači „vijenac“ ili još bolje „ovjenčan“. „Koji i kakav je to zavrijedio vijenac ovaj mladić, rimski đakon koji je živio u 3. stoljeću? To je slava mučeništva, kruna kojom ga je Gospodin ovjenčao i pridružio svojoj nebeskoj slavi“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na njegov životni put istaknuvši kako na sv. Lovru možemo primijeniti riječi odlomka iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima: „Braćo! Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor 9,6-8). Sv. Lovro bio je veseli darivatelj koji je darivao obilato: kao đakon bio je voditelj crkvene brige za siromašne, danas bismo rekli, vodio je Caritas. Ne sa žalošću, već radosno darivao je siromahe jer je znao da u siromasima služi samom Gospodinu. No, još više, darovao je Bogu sama sebe, i kada se u služenju siromasima nesebično trošio nastojeći zadovoljiti njihove potrebe, ali i predajući svoj život za Krista, prihvaćajući mučeništvo za vjeru. Kao da je carskog suca upravo izazvao dovodeći mu siromahe. Ovaj je naime želio uzeti blago Crkve, a Lovro mu je pokazao rimsku sirotinju. Time ga je ražestio i ovaj ga je osudio na muke, na smrt. Sv. Lovro kao da se ruga carskom sucu, kad je stavljen na vatru. Doista, takav primjer mučeništva izaziva gotovo sućut za mučitelja, a divljenje prema mučeniku. Car doista zaslužuje prezir: on želi oteti zemaljsko blago Crkvi, a Lovro mu otkriva istinito blago, u potrebnim ljudima Krista komu Crkva služi. No, to oko zaslijepljeno mržnjom niti vidi niti može vidjeti, pa se osjeća povrijeđen i ispunja se bijesom i mržnjom na svetog đakona. Nije li tako često i u našim životima?“, zapitao se biskup.
U nastavku biskup je podsjetio kako se ove godine blagdan sv. Lovre slavi zajedno s velikim slavljem 20. obljetnice oslobođenja naše Domovine. „Kao što je u 16. stoljeću upravo ovaj dan, 10. kolovoza (1594.), postao danom slavlja oslobođenja, tako je i pobjeda u VRO „Oluji“ za nas novovjeki događaj slobode koji nas obvezuje. Obvezuje one koji ga razumiju, a razjaruje one koji ga ne razumiju. Nas koji smo oslobođeni, ali još više nutarnjom Božjom milošću rođeni za slobodu djece Božje, dar slobode našem narodu ispunja nas zahvalnošću prema Bogu i ljudima, posebno prema našim braniteljima, našim najmilijima, a to su poginuli, oni koji su kao mučenici žrtvovali svoje živote. Oni pak koji to ne razumiju, koji su neprestano sijali i siju laži i truju ne samo svoje nego i duše svojih bližnjih, oni su zaslijepljeni, njihove oči su zastrte i ne mogu i ne žele vidjeti bistro i istinito. Ima li smisla s njima raspravljati, njima pokušavati otvoriti oči? Čini se da nema. No, zapravo ima. Ali učinimo to kao sv. Lovro: budimo izazovni, bacimo našim mučiteljima istinu kao rukavicu u lice, nasmijmo se sami i pozovimo na smijeh one koji nas muče. Tako smireni mogu biti samo oni koji znaju što čine, oni koji se ne boje, oni koji vide da upravo po tom trpljenju, po kojem se neprijatelj nada pobijediti, znaju da tako oni pobjeđuju, dok neprijatelj gubi sve, baš sve. O kada bi izgubio i samo neprijateljstvo! Tada bi se okrenuo u prijatelja, zar ne? To upravo i mi sa sv. Lovrom želimo: da do kosti razobličimo besmislenost laži neprijatelja naših te oni odbace s njima i svoje neprijateljstvo, koje je također besmisleno, te se oslobođeni zla u sebi i oko sebe i oni raduju istini, ljepoti, dobroti i jedinstvu s Bogom i sa svim istinoljubivim ljudima“, zaključio je biskup Košić.
Na kraju slavlja, preč. Samaržija je zahvalio biskupu na predvođenju slavlja i čestitao svim okupljenima blagdan sv. Lovre.
Misi je prethodila svečana procesija oko gradskog parka u kojoj su osim brojnih vjernika petrinjskog i sisačkog kraja koji tradicionalno hodočaste u Petrinju na ovaj blagdan, sudjelovali i predstavnici branitelja, policije, vojske, Udruge „Hrvatska žena“, kulturno-umjetničkih društava, DVD-a, Gradske limene glazbe Petrinja, i drugih javnih institucija.
