U organizaciji Muzeja grada Splita – Galerije Emanuel Vidović i Muzeja Hrvatskog zagorja – Galerije Antuna Augustinčića u petak je u Splitu otvorena izložba “Bezglasne invencije-Antun Augustinčić/Božidar Pejković”.
“Božidar Pejković na vrlo zanimljiv, kreativan i suvremen način povezuje staro i novo, stavlja Augustinčićeve radove u dijalog sa suvremenim kiparstvom i s drugim umjetničkim disciplinama. Tako na autentičan način promiče poznavanje i nove vizure interpretacija očitavanja radova Antuna Augustinčića”, rekla je Nela Žižić kustosica izložbe koja je postavljena u splitskoj Galeriji Emanuel Vidović.
Izložba će biti postavljena do 15. listopada 2017. i plod je suradnje između Muzeja Hrvatskog zagorja – Galerije Antuna Augustinčića iz Klanjca i Muzeja grada Splita – Galerije Emanuel Vidović. Uključuje djela Antuna Augustinčića i Božidara Pejkovića, a s njom je Galerija Antun Augustinčić 2006. sudjelovala u 11. muzejskoj edukativnoj akciji Zvuk… Ton… Glas.
Autor Božidar Pejković rekao je da su uspjeli uz njegove Bezglasne invencije donijeti i 17 ‘Augustinčića’ koji su birani isključivo po kriteriju glazbenih tema, a uočava da Augustinčić često koristi motiv gitare.
“To je motiv kojeg onda ja uzimam u Bezglasnim invencijama da bi na određeni način protumačio Augustinčića i zvukovne teme. Augustinčić je naš najveći majstor spomeničke plastike, pa smo se potrudili i iz našeg parka u Klanjcu smo skinuli brončanu skulpturu Petrice Kerempuha i donijeli je u Split tako da bi Augustinčića cjelovito predstavili, a sve je u okviru glazbene tematike”, rekao je.
Antun Augustinčić na izložbi je predstavljen sa 17 skulptura iz fundusa Galerije u Klanjcu. Birane su u skladu s temom (glazba, aktovi i torza), uspijevaju ga predstaviti ne samo kao majstora intimne plastike, napose ženskih aktova i torza, nego i kao vrsnog portretista i podsjetiti da se radi o jednom od najvećih hrvatskih kipara 20. stoljeća.
Rođen je 1900. godine u Klanjcu. Od 1918. studira kiparstvo na Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu, te nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. Kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz, gdje studira na Ecole des Arts Decoratifs i na Academie des Beaux-Arts u klasi Jeana Antoinea Injalberta te se upoznaje s kiparstvom Augustea Rodina i Antoinea Bourdellea. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umjetnika i 1926. u Salonu nezavisnih. Po povratku u Zagreb sudjeluje na izložbama grafike 1926. u Zagrebu te 1927. u Lavovu i Zagrebu. Iste godine samostalno izlaže skulpture u Salonu Galić u Splitu, a 1928. sudjeluje na posljednjoj izložbi Proljetnog salona. Usporedno se njegovi radovi izlažu u Barceloni 1929., Londonu i Beogradu 1930. Od tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Umro je 10. svibnja 1979. u Zagrebu, a sahranjen je u parku svoje Galerije u rodnom Klanjcu.
Božidar Pejković je kustos u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu koju vodi od 1993. do danas. Uz osnovni muzejsko-galerijski posao bavi se teorijom skulpture i grafičkim oblikovanjem. Živi u Zagrebu. Artikuliranim likovnim govorom uobličuje idejne koncepte u skulpturalne izričaje. U više je navrata samostalno izlagao u Klanjcu, Zagrebu i Bolu, te skupno u Slavonskom Brodu.
U sklopu svečanosti otvorenja nastupile su gitaristice Antonija Škorput i Sara Šimetin s Bachovim invencijama.
