Skandalozna izjava bivšeg predsjednika Ive Josipovića prema kojoj su »širokobriješki franjevci bili legitiman cilj vojnih djelovanja« nije niti registrirana u onom dijelu medija koji otvoreno ili prikriveno zagovaraju i promoviraju politiku »regiona«, odnosno postkomunističku i projugoslavensku politiku suprotnu Ustavu države Hrvatske. Izjavu, koju je većina javnosti dočekala sa zgražanjem, registrirali su tek elektronički mediji koji nisu dio »regionalnog projugoslavenskog mainstreama«, piše HRsvijet.
»U hrvatskom se društvu nažalost nije dogodila lustracija, kao što je trebala, pa je Ivo Josipović najprije uspio postati predsjednik države Hrvatske, a onda ovih dana izjaviti to što je izjavio. U Poljskoj čak imaju snage i jednome Lechu Wałęsi dokazati ili dokazivati da je bio doušnik komunističkih službi. Valjda će jednom i hrvatsko društvo krenuti pravim smjerom«, izjavio je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, zamoljen da za HRsvijet prokomentira tvrdnje bivšeg predsjednika države Hrvatske.
Sa Stojićem smo razgovarali i o povijesnim okolnostima koje su prethodile neviđenom masakru nad pripadnicima samostanske zajednice na Širokom Brijegu. Toga 7. veljače 1945. »Nikakvo oružje niti ikakve vojne utvrde nisu bile u franjevačkim prostorima. O svemu najbolje svjedoče jugokomunistički planovi za napad koje su izradili njihovi vojni obavještajci. Fra Andrija Nikić je te planove 1971. pronašao u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu pa ih tamo jamačno može pronaći i Ivo Josipović ako mu je stalo do istine«, navodi fra Miljenko Stojić.
Podsjeća kako širokobriješki fratri nisu pobijeni u »žaru borbe«, nego tek nakon okončanja bojevih djelovanja, kada se crta bojišnice pomakla prema Mostaru. »Jugokomunisti su ušli u samostanske prostore oko 10.00, a ubijanje franjevaca je počelo oko 16.00, što znači da nisu pobijeni prilikom pružanja oružanog otpora. I to Ivo Josipović može pronaći ili u rečenom arhivu ili u dijelu jugokomunističke literature, pa i u njemačkim izvorima«, decidiran je fra Miljenko.
Osvrnuo se i na vlastita istraživanja tijekom kojih je razgovarao s nizom civila koji su tih dana utočište potražili u samostanskim prostorijama, ali i pripadnicima partizanskih postrojbi koji su među prvima ušli u samostan na Širokom Brijegu, smještenom iza tadašnje crte bojišnice. »Osim civila, koji su se bili sklonili u samostanske prostore, kao vicepostulator ispitao sam i mnogo jugokomunističkih boraca koji su prodrli u samostan. Svi su potvrdili već navedeno. Ivo Josipović očito sve ovo nije napravio, odnosno čitao je samo literaturu jugokomunističkih komesara koji su pisali po narudžbi oblikujući neku novu stvarnost«, podsjeća fra Miljenko Stojić.
Osobito se zahvaljuje puku koji ne prihvaća recikliranje teza što ih je osmislila Rankovićeva Ozna prije više od sedam desetljeća. »Hvala hrvatskom puku koji s gnušanjem odbija Josipovićeve i slične izjave i postupke. Što se više budemo borili za dobro svoje domovine, to će prije on i svi nasljednici, razasuti na raznim stranama, jednog od triju totalitarizama u suvremenom svijetu (nacionalsocijalizam, fašizam i komunizam, kako je to svojom rezolucijom proglasilo Vijeće Europe) biti gurnuti u mrak povijesti«, istaknuo je fra Miljenko Stojić.
»Fratri sa Širokog Brijega podupirali su ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici«, dio je Josipovićeve izjave iz koje su mnogi izvukli zaključak kako se odnosi na Vas osobno i na aktivnosti Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, pitali smo fra Miljenka Stojića.
»Kad je, pak, riječ o Vicepostulaturi postupka mučeništvo »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, onda najprije treba reći da ona ne traži zločince nego žrtve. Pritom vicepostulator ne smije skriti niti ono što pobijenima ide u prilog niti ono što im ne ide. Isto vrijedi i za povijesni okvir koji treba izraditi i smjestiti ih u njega«, zaključio je fra Miljenko.
Uz kazano važno je podsjeti da fratri zatečeni tog dana na Širokom Brijegu nisu jedini ubijeni. 6. veljače 1945., pripadnici II. proleterske brigade (zapovjednik Bruno Vuletić) strijeljali su šestoricu fratara zatečenih u župnoj kući u Mostarskom Gracu. Nakon ovladavanja samostanom na Širokom Brijegu, 07. veljače 1945., partizani su ubili 12 franjevaca zatečenih u podrumu samostana i protuzrakoplovnom skloništu. Sutradan, 08. veljače, partizanske su postrojbe uhitile skupinu od osam franjevaca koji su se od borbi bili sklonili u samostansku mlinicu. Na koncu, 11. veljače 1945., jedna skupina partizana iz sastava 8. dalmatinskog korpusa prekinula je nedjeljnu Misu u Izbičnu (sjeverno od Širokog Brijega), odvela sa sobom trojicu franjevaca i ubila ih na nepoznatom mjestu na putu prema Mostaru.
Tih dana, u veljači 1945., mučki su ubijeni i franjevci u Mostaru, Čitluku i Ljubuškom, a u svibnju 1945. i dvojica franjevaca zatečena u župnoj kući u Kočerinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
