U četvrtak 29. lipnja, održat će se koncert Zagrebačke filharmonije i Gorana Bregovića povodom festivala Zagreb Classic. Kako je najavljeno, uz pratnju njegova Orkestra za svadbe i sahrane pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića, bit će predstavljen najnoviji Bregovićev autorski projekt ‘Tri pisma iz Sarajeva’.
Bregović je za Večernji list objasnio što znači ovaj violinski koncert pod nazivom ‘Tri pisma iz Sarajeva’. Bregović ima tri violine u tri manire u kojima se taj instrument svira u različitim religijama: klasičnoj maniri kako je sviraju kršćani, klezmer kako je sviraju Židovi, i orijentalnoj maniri kako je sviraju muslimani. Sarajevo je tu kao balkanski Jeruzalem, u kojem su te tri vjere povijesno prisutne, ali Sarajevo je u naslovu još zbog jedne metafore. “Sarajevo nije više samo ime za grad, ono je metafora za ovo vrijeme: danas smo komšije, sutra pucamo jedni na druge. Živimo danas u takvom svijetu, a prvi smo ga put prepoznali u Sarajevu”, rekao je Bregović za Večernji list.
Ovaj šezdesetsedmogodišnji glazbenik koji je stekao popularnost kao vođa i gitarist grupe Bjelo Dugme, posebno popularne jugoslavenske glazbene skupine ’70-ih u istom intervjuu rekao je kako je ‘nekako profitirao od rata’.
“Ja sam jedan od ljepših ratnih profitera”, rekao je Bregović koji je izbjeglištvo proveo u Parizu gdje je nastavio s karijerom koju smatra puno većom od one prije rata.
Izbjeglištvo ovog poznatog pjevača i kolege svojedobno je komentirao za medije sada već pokojni, Kemal Monteno. Ova pjevačka legenda i ‘Sarajevska duša od čovjeka’, kako ga se prisjećaju mnogi, govorio je o Bregoviću i njegovom odlasku u Beograd za vrijeme rata i kasnije.
“Bregović se hvalio prijateljstvom s Radovanom Karadžićem. Jednom je Goran pričao kako je bilo divno u Sarajevu dok su se viđali on, Rajko Nogo i Karadžić. „Dok smo se družili mi, pjesnici”, govorio je. “Mislio sam da je Bregović poludio”, rekao je 1996. godine Monteno u intervjuu u zagrebačkom tjedniku „Globus“.
Dok je Bregović otišao iz Sarajeva, Monteno je govorio za sebe kako je ostao i proživljavao ratnu svakodnevicu sa svojim sugrađanima.
“Pitaju me ljudi što mislim o tome da oni ( dođu u Sarajevo da malo zapjevaju. Ne mislim ništa, meni ne trebaju. Trebali su mi u Sarajevu ’92. i Brega i Čola i Neda i Kusta i Nele, i drugi… Trebali su mi tada, da uđemo u Skenderiju i zapjevamo, i da kažemo Radovanu: “Sad nas gađaj, dok smo svi na okupu.” Šta će mi sad? Da me pita “šta ima, kako si”. Najbolje je Sidran rekao Bregi na Radio – Mostu: “Dragi moj Gorane, ti si svjetski umjetnik, mogao si da ideš u Pariz, u Madrid, u Rio… Nisi baš morao u Beograd.” Kako je Bora Todorović učinio kad je čuo da je prva granata pala na Sarajevo. Spakovao čovjek kofere i porodicu i otišao. A živjeli su u Beogradu, nisu gostovali. Bregović se prvi put vratio u Sarajevo u pancir – košulja. Ko će te, bolan, dirat , šta će ti to? Šta nije došao ko čovjek?”, piše avaz.ba.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
