Danas kada se sjećamo nevinih žrtava holokausta nacističkog ludila i ljudi koji su bili ubijani diljem Europe samo zato jer su bili druge nacije, rase ili vjere, hrvatska javnost se treba sjetiti i kako su njeni stanovnici stali u obranu tih progonjenih i slabih, a osobito Židova.
Stoga Hrvati moraju biti upoznati, barem s vremena na vrijeme, i s onim svijetlim stranama jednog mračnog vremena kada život nije vrijedio mnogo, a ta istina sadrži tisuće osobnih priča i životnih sudbina. Osobito revno, sa žrtvom i ljubavlju kakvu ne poznaje II. svjetski rat prema riječima povjesničarke i najvećeg svjetskog znanstvenog eksperta za holokaust na području bivše Jugoslavije dr. sc. Gitman Esther, Hrvati su na čelu sa svojim kardinalom Alojzijem Stepincem branili, pomagali i spašavali svoje susjede – Židove.
Židovski narod je gotovo na teritoriju cijele Europe u II. svjetskom ratu doživio i proživio strašne progone, mučenja, deportacije i ubijanja. Na cijelom području bivše Jugoslavije, pod vlašću Hitlerove Njemačke, Židovi su doživjeli strašnu sudbinu. Niti NDH, koja je bila sastavljena od teritorija današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijela Vojvodine, nije bila izuzetak.
Izuzetak je bilo milosrdno i požrtvovno ponašanje koje su mnogi Hrvati pokazali prema Židovima pa i po cijenu vlastitog života. O požrtvovnosti, spašavanju i pomaganju Židova od strane Katoličke Crkve u Hrvata na čelu sa kardinalom Stepincem ne treba trošiti riječi jer se o tome, usprkos višedesetljetnim lažima i etiketama, mnogo toga zna.
“Paveliću su ljudi slali peticije, svojim osobnim ptpisima s imenima i prezimenima tražili milost za Židove. Ti su ljudi lučonoše mira, a takvih dokumenata o otporu fašizmu nema ni jedan europski narod”, još je 2011. u intervjuu za Večernji list tvrdila je najuglednija američka znanstvenica za holokaust na području bivše Jugoslavije.
U tome su sudjelovali ljudi na svim razinama od običnih pojedinaca i ljudi iz susjedstva, do časnih sestara i svećenika, državnih, dužnosnika, ljudi iz pokreta otpora nacistima i mnogih drugih znanih i neznanih.
Priča iz središta Zagreba
Ova priča iz središta glavnog grada NDH Zagreba je samo jedna od tisuća sličnih svijetlila koja svijetle među Hrvatima iz vremena kada život nije puno vrijedio.
Juca Malčić živjela je u srediištu Zagreba okružena mnogim svojim susjedima Židovima. U njenu blizinu doselila je svojim rođacima, vjerojatno pod ratnim događanjima, Židovka Margit Kišicky. Jedne zimske noći 1943., 37- godišnja gđa Malčić uočila je u blizini stana ustaško-njemačku ophodnju i ženu koju je znala kao rođaku susjeda Židova. Pošto je na snazi bio policijski sat, taj susret značio je gotovo sigurnu smrt za mladu Židovku. Pozvala ju je brzo u svoj stan i rekla da legne u krevet, pokrije se i pravi bolesna. Kada je ophodnja pokucala na vrata gđa Malčić je, riskirajući život, rekla da u krevetu leži žena s ozbiljnom zaraznom bolesti. Vojnici su tada otišli, a gđa Malčić je još nekoliko puta spasila život mladoj Židovki skrivajući je. To je činila tako samozatajno da se za to djelo ljubavi prema bližnjem saznalo se tek nakon njene smrti.
Po njenoj smrti 1988. ova Hrvatica iz Zagreba uvrštena je u „Pravednike među narodima“.
Brojne slične istinite priče, koje pomalo izlaze na svijetlo dana, pokazuju kako se hrvatski narod može ponositi osobitom hrabrošću i požrtvovnošću za bližnjeg tijekom čitave svoje povijesti sve do naših dana. Stoga, neka nam naši sunarodnjaci, koji ni po cijenu života nisu uzmicali pred zlom, budu primjer i putokaz kako mi danas trebamo živjeti i djelovati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
