Dokumentarni film “Izborni zakon Republike Hrvatske” američko-hrvatskog redatelja Nikole Kneza govori o problemima i manama izbornog zakona. Film dolazi upravo u predizbornoj godini i nekoliko mjeseci pred izmjenu Zakona o izbornim jedinicama. U intervjuu za Narod.hr Knez je otkrio detalje oko same ideje i realizacije filma, kakva očekivanja ima od prihvaćenosti filma u medijima, svoje viđenje problema izbornog zakona… “Imamo prekrasnu zemlju, krasne, marljive i pametne ljude koji uspijevaju svugdje u svijetu osim u vlastitoj domovini jer su sputani nepravednim, selektivnim i koruptivnim sustavom koji ne dozvoljava slobodan razvoj pojedinaca i društva u cjelini“, istaknuo je Knez.
Narod.hr: Kratka najava za film – o čemu se zapravo radi?
Nikola Knez: Ovaj film postavlja pitanje u kojoj je mjeri izborni proces uspio ili podbacio u jamčenju demokratskih prava građana u suverenoj Republici Hrvatskoj. Kroz iskrene i razotkrivajuće intervjue vođene s istaknutim hrvatskim političkim i humanitarnim prvacima, pravnim stručnjacima i znanstvenicima, film ispituje služi li izborni proces odabiru vođa koji predstavljaju i djeluju u najboljem interesu naroda, a ne političkih elita? Rezultira li izborni proces politikama koje dobivaju potporu javnosti i stvaraju li mandat koji vlada provodi? Karakterizira li izborni proces široko sudjelovanje građana koji uživaju pune političke slobode? Odgovaraju li politički vođe i predstavnici političkih stranaka za svoje postupke? Imaju li Hrvatski građani predstavnike koji će u najboljem interesu zastupati vrijednosti očuvanja i respektiranja života, obitelji, privatnog vlasništva, nacionalne kulture, pozitivnih hrvatskih vrijednosti i brinuti za sigurnost, prosperitet i pravedne gospodarske uvjete cijele nacije?
>Pogledajte dokumentarni film američko-hrvatskog redatelja ‘Izborni zakon Republike Hrvatske’
Narod.hr : Što vas je potaknulo na snimanje ovog filma?
Nikola Knez: Imamo prekrasnu zemlju, krasne, marljive i pametne ljude koji uspijevaju svugdje u svijetu osim u vlastitoj domovini jer su sputani nepravednim, selektivnim i koruptivnim sustavom koji ne dozvoljava slobodan razvoj pojedinaca i društva u cjelini. U filmu, gospođa Markić poentira kako je sadašnji sustav podsjeća na onaj stari autoritativni iz kojeg smo svi mislili da smo izašli. Sustav u kojem se favoriziraju podobni, a ne kvalitetni pojedinci, u kojem se avardira nemar i neodgovornost naspram produktivnosti za opće dobro. Slažem se s njenom procjenom. Ponovo moramo šutjeti, ne isticati vrline, prihvaćati socijalne nakaradne devijacije koje nagrizaju temelje čovjeka i obitelji, prihvatiti pomanjkanje sloboda što sve rezultira nezadovoljstvom, siromaštvom i dubokim razočaranjem koje tjera ljude da napuštaju svoju domovinu. Nisam tako zamišljao suverenu i samostalnu Hrvatsku za koju su generacije Hrvata dale svoje dragocjene živote. To su glavni razlozi koji su me potaknuli na proizvodnju ovog filma.
Narod.hr: Sljedeća godina je izborna, je li film slučajno izašao u predizbornoj godini?
Nikola Knez: Sadašnji izborni sustav u Hrvatskoj nepravedan je i moćan alat koji više nalikuje obrambenom oruđu vladajuće političke elite nego procesu koji jamči demokratska načela prava građana u zdravom, transparentnom društvu. Nakon 2000-te godine, uzastopne vlade Republike Hrvatske iznevjerile su svoje birače i građanstvo u cjelini golom snagom svog neznanja, ekonomskih propusta i nekažnjenom korupcijom u domaćoj sudskoj praksi. Ne samo da je Vlada bila pasivna u ovom pitanju od najveće važnosti, već je ometala pokušaje svojih građana da demokratskim putem izraze svoju zabrinutost i predlože rješenja što smo najbolje vidjeli na primjeru održavanja referenduma i ometanju istog od najviših struktura izvršne i sudbene vlasti.
Pribrojimo li k tome i ekstenzivno iseljavanje naših građana, rasprodaju državnih resursa i sve veći upliv države u gotove sve sfere društva, došao sam do zaključka da je ovo trenutak kad se taj negativni koruptivni model treba razotkriti, jasno prikazati javnosti uz nadu da će potaknuti sve one koji ne izlaze na izbore shvatiti ozbiljnost situacije i glasati za promjene.
U samom filmu krenuo sam s prikazom tendencije i pozitivnim pokušajima hrvatskog naroda da u svim negativnim društvima pronalazi načine i sredstva kako bi ispravio nepravde i izgradio pravednije društvo koje poštuje život, slobodu, privatno vlasništvo, nacionalni identitet, suverenost i neovisnost te poželjno omogućuje zajednicu uspješnih i sretnih ljudi. Spomenuo sam 1971. i Hrvatsko proljeće, 1991. i Domovinski rat, 2000-tu i tihu revoluciju političkog prevrata gdje su nam oduzete važne slobode. Dakle, promatrajući društvena i socijalna gibanja iskazana kroz spomenute događaje vjerujem da je hrvatski narod spreman za novi iskorak, kvalitetniju političku upravu koja će garantirati jednaka prava za sve, a ne samo za odabrane.
Narod.hr: Kakva su Vaša očekivanja glede prihvaćenosti filma prvenstveno u političkim krugovima, ali i u medijima i u široj javnosti?
Nikola Knez: Zdravo razumski je očekivati, s obzirom na to da je čak i Ustavni sud ukazao na problem izbornog zakona, kako će politički krugovi, potaknuti odličnim i argumentiranim stavovima iznesenim unutar filma, a koji adresiraju probleme i nude moguća rješenja odnosno pozivaju na aktivnu, konstruktivnu i produktivnu akciju političkih predstavnika da se ozbiljno prihvate posla i da do 1. listopada, do kada vrijedi postojeći izborni zakon, dogovore drugačiji, pravedniji, istinski demokratski i narodno osviješten izborni zakon. Vjerujem da će ovaj film poslužiti kao katalizator prema istinskoj demokratskoj raspravi na Saborskoj razini, ali i u javnim, poslovično pospanim i nezainteresiranim akademskim i medijskim sferama koji bi uključivao sve zainteresirane strane kako bi pronašli najbolja rješenja za hrvatsko društvo, njene građane i očuvali hrvatske državne interese u cjelini.
Zbog demografskog sloma naše nacije koji prijeti da će na duži period devastirati ekonomski i intelektualni potencijal cijelog društva smatram da je od primarne važnosti da političari, upregnuti s medijima, pomognu iznaći korisna rješenja jer se ovdje više ne radi o ideološkim aspektima već o kvalitativnom opstanku cijelog hrvatskog naroda. Postavljam si i duhovno pitanje i prosljeđujem do spomenutih: “Možemo li biti zadovoljni i živjeti sretno, okruženi tužnim ljudima u nepravednoj, koruptivnoj i siromašnoj zajednici?”
Pitanje je kako će HRT i mainstream mediji prihvatiti film
Hoće li ovaj film potaknuti političare na istinsku promjenu vidjet ćemo najbolje kako će film prihvatiti službeni mediji u hrvatskom prostoru, prije svega HRT i cjelodnevna štampa. Ako zavlada tišina na tom nivou bit će jasan znak da političari ne kane učiniti ništa više osim minimalnih kozmetičkih intervencija izbornog zakona kako bi im očuvao postojeći status i da će ponovo iznevjeriti i izigrati ogromnu većinu svoga naroda. Nadam se, ipak, da će umrežene lokalne TV postaje i ostali mediji objaviti ova vrijedna promišljanja iznesena u filmu i da će velika većina ljudi, potaknuti istim, izaći masovno na sljedeće izbore 2024. te izabrati političke predstavnike kakve naš radišni i dobar narod zaslužuje.
Predložio bih ovom prilikom, Hrvatskom Saboru da prikaže film u sabornici svim političkim predstavnicima kako bi čuli glas naroda. Vjerujem da bi se nakon toga mogla razviti korisna i konstruktivna rasprava koja bi vodila pozitivnim promjenama.
Uz navedeno, za mene već tradicionalno, film će ući u akademske američke zajednice i diplomatska predstavništva. Ujedno, bit će predstavljen zdravim snagama u Američkom kongresu, onima koje bi mogle “pomoći” našim političkim elitama da omoguće izgradnju pravednog, transparentnog i istinski demokratskog izbornog sustava.
Narod.hr: Svaki rad iziskuje trud, ali i podrazumijeva dosta prepreka i izazova. S kakvim izazovima ste se susretali pri realizaciji filma?
Nikola Knez: Osnovna misao bila je dati jednako pravo glasa svima (vladajućim, opoziciji i građanima) kako bi slobodno iznijeli svoja mišljenja glede spomenutih društvenih problema odnosno i ponudili objašnjenja, možda i predložili rješenja. Poučen iskustvom demokratskog zapada u kojem gotovo svi, od gradonačelnika grada do predsjednika države, odgovaraju na upite novinara jer su odgovorni građanima koji su ih izabrali (u Americi vrijedi zlatno pravilo “checks and balances“), krenuo sam hrabro u kontaktiranje najviših Hrvatskih političkih predstavnika, oporbenih prvaka, građanskih organizacija i akademskog miljea.
I što reći, vjerujem da i sami znate kako to izgleda. Zastoj u osnovi komunikacije, nepovjerenje, vidljiv osjećaj da se ljudi pomalo boje govoriti istinu. I dok u Americi za ostvarenje veza treba normalan telefonski razgovor na koji uvijek netko odgovori, kod nas je mogućnost normalnog kontakta nezamisliva bez veza ili/i “guranca” izvana. Uključujem vladajuće i oporbene političke predstavnike, podjednako. Puno bolje, slobodnije i otvorenije bile su građanske udruge.
U tijeku rješavanja tih “tehničko-tehnoloških” prepreka došla je pandemija virusa koja me “parkirala” na par mjeseci uključujući i poneke ljude koji su trebali dati izjave. Povratak na zdravi ritam bio je dugotrajan. Za samu realizaciju filma nisam niti tražio sredstva našeg uzaludnog i beskorisnog Ministarstva kulture koje uglavnom financira samo antihrvatske medijske projekte. Kompletnu financijsku strukturu proizvodnje filma zatvorio sam preko privatnih američkih i hrvatskih fondova.
Narod.hr: Najavili ste da će film biti preveden na engleski, španjolski i njemački jezik, odnosno na govorna područja gdje je hrvatska dijaspora uistinu velika. Kolika je zainteresiranost dijaspore za ovakve teme?
Nikola Knez: S obzirom na to da ovaj film govori o gorućoj problematici Hrvatskog društva, svih hrvatskih građana, odnosno Hrvata i Hrvatica u domovini i izvan nje, nastojim ovim filmom obavijestiti i upozoriti na probleme, ponuditi rješenja i potaknuti na pozitivni građanski aktivizam. Posebno na činjenicu da se kao narod moramo politički uključiti u tokove upravljanja vlastitom državom, izaći masovno na izbore i preuzeti svjesno i odgovorno poluge kreiranja vlastite zajednice. Nitko to neće napraviti umjesto nas samih.
Interes dijaspore za pozitivnim promjenama je ogroman jer se osjeća izigrano, zapostavljeno i nezastupljeno u kreiranju politika vlastite domovine. Svi su generacijama pomagali i održavali živu nacionalno kulturnu baštinu svoje narodnosti, sanjali i dosanjali ostvarenje slobodne i suverene države Hrvatske, ali se sada, ponovo kao i u prošlim sustavima srpske diktature, prve i druge Jugoslavije, osjećaju kao građani drugog reda. Vjerujem da će ovaj film donijeti “vjetar nade” u mnoge krajeve diljem svijeta gdje god se nalazili naši dragi ljudi i da će “napuniti jedra njihovih lađa” kako bi konačno zajednički poradili na izgradnji pravedne i bogate, za sve nas podjednako uključive nacionalne države Hrvatske, kojom ćemo se svi skupa ponositi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
