Književnica Anita Martinac za Narod.hr o svom novom romanu ‘Grad bez ptica’: ‘O ratu najmanje govore oni koji su bili sudionici’

Foto: AM (Fotomontaža: Narod.hr)

“Imala sam potrebu napisati nešto i o novijoj povijesti. Kroz prethodne romane govorila sam o otporu hrvatskih vojnika na koncu Drugog svjetskog rata i poraća, Križnim putevima i masovnim stradanjima, zatim o totalitarnim režimima, posebno komunizmu. Smatram da je tema Domovinskog rata jedna dostojanstvena i teška tema, istovremeno i bolna i ponosna. Iz svog istraživanja zaključila sam kako o ratu najmanje govore oni koji su bili sudionici”, otkrila je za Narod.hr hrvatska književnica Anita Martinac s kojom smo razgovarali povodom nedavnog zagrebačkog predstavljanja romana intrigantnog naziva ‘Grad bez ptica’.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Radnju romana na kojem je iscrpno radila dvije godina, opsega 229 stranica, odnosno 45 poglavlja u kojima, kroz optiku neposrednih sudionika bitnih događanja, donosi niz jedinstvenih, pojedinačnih sudbina, autorica smješta u svoj rodni grad, u najteže godine prijelaza iz komunizma u demokratsko društvo koje je obilježeno sukobima i ratom. Valja naglasiti da su svi likovi romana, ali i događaji o kojima Anita Martinac piše stvarni.

Narod.hr: Radnja novog romana smještena je u Mostar, Vaš rodni grad. Kako ste došli na ideju da prikažete te ratne godine?

Nakon povijesnih tema prošlog stoljeća, a posebno s naglaskom na Prvi i Drugi svjetski rat kao i poraće, koje sam obrađivala u svojim ranije objavljenim romanima, imala sam potrebu napisati nešto i o novijoj povijesti. Kroz romane Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje govorila sam o posljednjem otporu hrvatskih vojnika na koncu Drugog svjetskog rata i poraća, Križnim putevima i masovnim stradanjima kao i onom periodu pred početak Prvog svjetskog rata, odnosu Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije, zatim o totalitarnim režimima, posebno komunizma i odnosom prema običnom čovjeku, stradanjima pojedinaca, a i cijelih mjesta nakon Drugog svjetskog rata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Novi roman Grad bez ptica roman je koji se morao objaviti a govori o konačnom buđenju i prelasku iz komunizma u demokratsko društvo, sa svim posljedicama organiziranja obrane i oslobađanju jednog grada koji je bio u okruženju. Odabrala sam Mostar zbog osobnog iskustva ali slična slika događala se i na svim ratom zahvaćenim područjima, te kako je nemoguće o svemu napisati opredijelila sam se na mikro sredinu kako bi prikazala globalnu sliku rata. Većim djelom sam svjedokom tih događaja ali i napisan je vjerodostojnim istraživanjem baš kao i raniji romani.

Narod.hr: Koliko dugo je nastajao roman?

Sam proces pisanja ne mogu svrstati u jedini rad oko knjige. Mnogo više vremena uložim u istraživanje, stvaranje bilješki i snimaka svjedoka dok se sve pripremi za početak pisanja. Pisanje je već proces cijeđenja nektara iz srca, jer s empatijom prolazim sudbine svojih likova. Na ovom romanu sam radila posljednje dvije godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod.hr: Jesu li likovi iz romana inspirirani stvarnim osobama i događajima?

Da. Tome ostajem vjerna kako zagovaratelj istine i rasvjetljavanja različitih događaja, te suočavanja s prošlosti u dobroj volji da svjesni činjenica ne ponavljamo iste pogrješke. Iskreno se nadam kako će čitatelji s razumijevanjem poruka jasnije prosuđivati o prošlosti i biti manje podložni medijskim manipulacijama kada se koriste bilo koji termini iz prošlih vremena. Jednostavno želim veću kritičnu masu, a to se može postići boljom edukacijom pa u tu svrhu i pišem o dovoljno nezastupljenim temama.

Narod.hr: U kojoj je mjeri roman autobiografski, biografski, a koliko fikcija?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ima autobiografskih elemenata ali prednost ipak dajem karakternijim likovima koji mnogu jasnije i šire prikazati vrijeme o kojem pišem. Pišem i o vojniku i o zapovjedniku, i o ženi u izbjeglištvu i o djevojci u strahu, pišem o politički odgovornim sobama kao i o onim koji nisu prepoznali važnost određenih situacija. Nastojala sam iz svih sfera društva prikazati sliku opkoljenog grada. Fikcije je gotovo nimalo osim u onim dijelovima gdje želim dati zaigranost dijalogu.

Narod.hr: Jeste li se pri pisanju o Domovinskom ratu susreli s nekim dilemama?

Ne. Mišljenja sam da treba otvoreno progovoriti o svim temama pa i o stvarima koje se možda nekome neće svidjeti ali smo ih dužni iznijeti na prosudbu javnosti baš iz istog razloga kako sam i prije rekla, da se greške ne ponavljaju. Smatram da je tema Domovinskog rata jedna dostojanstvena i teška tema, istovremeno i bolna i ponosna. Iz svog istraživanja zaključila sam kako o ratu najmanje govore oni koji su bili sudionici, koji su izravni svjedoci tih teških dana za razliku od mnogih hvalisavaca koji se razmeću tezama a kada se upustite u njihov ratni put jednostavno uviđate da ga nema.

Narod.hr: Majka ste troje djece, poznaju li mladi dovoljno ratnu tematiku i na koji način im približiti ta događanja?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na žalost ne poznaju. Čast iznimkama i mladim ljudima koji su se opredijeliti za doktorate s obradom tih tema. Još nedovoljno o tome učimo kroz obrazovni program i premalo se predaje važnosti kroz druge programe, npr. o obilježavanju važnih događaja iz novije povijesti u koje se malo uključuju mladi i djeca.

Narod.hr: Jeste li dobili ponudu za filmsku adaptaciju romana i biste li na nju pristali?

Konkretnu ponudu nisam dobila ali ideja i prijedloga bilo nekoliko. Mnogi kompetentni kritičari su zaključili da su ova djela jednostavno po stilu i opisu već jasne scenske slike s dinamičnom radnjom. A da bi li pristala, naravno da bih pristala, pa čak i bez honorara, jer želim da se ovim temama više posveti pozornosti. Smatram ih važnim za budućnost i ako sam i malo doprinijela svojim djelima, sretna sam.

Narod.hr: Knjiga je dobro prihvaćena od publike. Imate li već ideju za sljedeću?

To mi je uvijek najvažnije. Čitatelji sami knjigu preporuče drugima. Odazivam se na predstavljanja i nastojim predstaviti je gdje god mogu. Možda je to i zahtjevniji posao od samog pisanja ali ne posustajem. Novih ideja je mnogo. Naravno da neumorno radim na istraživanjima i otkrivam nove sfere zanimanja, a odlučujem se za objavu onih koji su po mojoj prosudbi prioritetniji kako uočavam da se o tome malo i skoro nikako ne zna.

Prije „Grada bez ptica“ Anita Martinac je objavila tri romana, 2015. godine „Medaljon, 2016. „Posljednji“ i 2017. „Od Franje do Franje“, a napisala je i brojne zapažene pjesme i novele.

Za svoj književni rad, ali i za sudjelovanje u Domovinskome ratu primila je niz značajnih nagrada i priznanja, među ostalim i Zlatnu povelju Matice hrvatske za troknjižje Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, Nagradu Utjecajna hrvatska žena za kulturu 2018. Mreže hrvatskih žena, medalju “Oluja” i medalju “Ljeto 95” Ministarstva obrane RH, kao i Spomenicu Domovinskoga rata Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.