Novinar, književnik, prevoditelj i novinski urednik Josip Horvat nije bio klasični povjesničar već pisac povijesti koji je svojim pripovjedačkim stilom oživljavao ljude i događaje, a naročito našu političku povijest od ilirizma do 1929., istaknuo je povjesničar Damir Agičić na kolokviju “Josip Horvat – intelektualac u burnom stoljeću” održanom u utorak u Hrvatskom državnom arhivu (HDA).
Na skupu održanom u sklopu Festivala povijesti Kliofest 2017. Agičić se ograničio, kako je istaknuo, na rane Horvatove radove – prije svega na “Političku povijest Hrvatske” izdanu 1938. naglašavajući kako se na njezinu početku navodi da bi i sam autor bio preuzetan ako bi svoju knjigu smatrao povijesnim djelom.
Horvat je kao prvi od naših povjesničara koristio prvorazredne povijesne izvore, išao u arhive i u svojim djelima izbjegao klasičnu zamku – selektivno opisivanje povijesti. No, kako su mnogi isticali, nenavođenje izvora u njegovim povijesnim djelima daje za pravo onima koji kažu da je bio sjajan autor povijesti, ali ipak ne i klasičan povjesničar, znanstvenik, rekao je Agičić zaključujući da je Horvat ispunio jednu povijesnu prazninu i to, kako je zaključio, stilski raskošno i znanstveno utemeljeno.
Branko Matan, urednik časopisa Gordorgan na skupu predstavljen kao najveći hrvatski “horvatolog”, istaknuo je da je Horvat jedan od naših najistaknutijih intelektualnih pojava u 20. stoljeću čije tekstove od 20-ih godina prošlog stoljeća, kada je bio glavni urednik Jutarnjeg lista, pa sve do 60-ih, treba proučavati u kontekstu širih društvenih zbivanja, naročito u razdoblju NDH od 1941. do 1945., ali i u poslijeratnoj Jugoslaviji. Prema njegovim riječima, Horvatove knjige, a posebno “Preživjeti u Zagrebu – Dnevnik 1943.- 1945.”, ali i pisma upućena prijateljima i naročito Slavku Batušiću od 1952. do 1968. upućuju na to da je bio jedan od rijetkih kritičara sustava, s time da je prema naci-fašizmu imao nultu toleranciju, a prema Titovoj Jugoslaviji “bezbroj sitnih podbadanja, ponekad i zgražanja, ali s isticanjem da se u tom sistemu ipak nešto i stvara”.
Profesor Boris Beck na skupu je govorio o manje poznatom aspektu Horvatova djelovanja, “o seksualnosti i politici – lascivnim vicevima u pismima Josipa Horvata”. Prema Becku, velikana hrvatskog novinarstva – autora “Povijesti novinstva Hrvatske” i “Hrvatskog panoptikuma” treba doživljavati i kao osobu koja je svoju poruku često slala i u formi vica i šale pritom ismijavajući fašizam i bolješevizam, glupost policije i vojske, ali i ističući seks kao pokretač djelovanja, uključivši i onog političkog.
Horvatov humor je tema za posebnu knjigu, no iznimno je važno istaknuti da je bio mrzitelj nacizma i boljševizma, rekao je Beck.
Na kolokviju koji su organizirali Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Hrvatski državni arhiv, Hrvatsko novinarsko društvo i Novi Gordogan o Horvatovu radu i značaju govorili su i Marina Bagarić, Nenad Ivić, Branko Ostajmer. Milan Vrbanus, Stjepan Ćosić, Nikolina Šimetin Šegvić i Mario Stipančević.
