Nadbiskup Hranić: ‘Nepovoljna demografska situacija također je odraz relativiziranja braka kao zajednice muškarca i žene’

nadbiskup đuro hranić
Foto: djos.hr

“Moramo biti svjesni i toga da je nepovoljna demografska situacija velikim dijelom također odraz relativiziranja braka kao zajednice muškarca i žene te nepoštovanja i ugrožavanja obitelji kao temelja svake društvene zajednice. Među demografske mjere nužno spada i promicanje te zaštita bračnih i obiteljskih vrijednosti”, ističe u msgr. Đuro Hranić nadbiskup đakovačko-osječki u razgovoru s Darkom Pavičićem za Večernji list koji djelomice prenosimo.

> UIO: Djeca nisu poklon pa da ih država stavlja pod bor homoseksualnim parovima

> Vigilare Ministarstvu demografije: ‘Nastavite se pridržavati pravnih propisa odbijajući zahtjeve homoseksualnog para za udomljavanje djece’

O pravu na život

Pitanja ubojstva nerođene djece, pitanje eutanazije, pitanje rodnosti, kako se ona danas tumači u svjetovnim sekularno obilježenim sredinama, uz to pitanja pravednosti, korupcije, „grijeha struktura“, sebičnosti, kao i mnogo toga drugoga, nisu napadi na nečiju slobodu, nego poziv na izbor života, istinoljubivosti, osobne i društvene odgovornosti. Kad to ne bismo propovijedali, izdali bismo nauk Katoličke crkve i pronevjerili Riječ koju smo pozvani svakodnevno osluškivati te ju, riječima i djelom, konkretizirati. Da bih to valjano činio, i meni je, kao i mnogima drugim, potrebno stalno promišljanje, trajno obraćenje; štoviše, rekao bi papa Franjo, potrebno mi je najprije živjeti teologiju na koljenima. Drugim riječima, moliti Boga da znam u pravom trenutku iznjedriti pravu riječ, koja će biti djelo Duha Svetoga, a ne moje pametovanje. Svatko od nas je samo sredstvo u Božjim rukama. A on, i preko nas, te naših riječi, još uvijek očituje svoje zanimanje i ljubav za svakoga čovjeka”,

O vjeronauku u školi

“Vjeronauk u školi često je na meti kritike? Vjeronauk u školi je u posljednjih tridesetak godina unutar odgojno-obrazovnoga sustava postao stvarnost bez koje je, barem se meni čini, škola u Republici Hrvatskoj nezamisliva. Nisam samo jednom imao prilike čuti, u susretima s ravnateljima i pedagozima osnovnih ili srednjih škola, da je vjeronauk „duša“ škole. Naravno da je on kao predmet uvijek određeni „teren“ za raspravu, za sučeljavanje različitih mišljenja, ali i za tako potreban dijalog. Na što mislite? Radi se o predmetu koji podliježe dvostrukoj odgovornosti: s jedne strane odgovornosti Crkve, a s druge strane odgovornosti države, odnosno Ministarstva znanosti, prosvjete i športa. Vjeronauk u školi, mislim, izuzetan primjer kako dvije institucije, premda odijeljene jedna od druge, mogu zajednički organizirati jedan predmet te tako zapravo pokazati kako može funkcionirati laička država. No, ima onih koji, uvijek iznova, tu laičnost gledaju samo kroz prizmu odijeljenosti, ali ne i zajedničkih projekata”.

“Ne boli me što bi netko imao drugačije mišljenje, suprotno mome te mišljenju HBK, nego sam žalostan što se ne želi prihvatiti činjenica, kako je jednom rekao kardinal Bozanić, da vjeronauk u školi u hrvatskom društvu ima “vrlo visoku pozicioniranost”. Naime, iz godine u godinu se prilikom upisa novih generacija učenika održava svojevrsni referendum, koji pokazuje koliko zapravo roditelja i skrbnika želi da im djeca budu polaznici vjeronauka u školi (a kad su u pitanju srednjoškolci o tome, zajedno s roditeljima, odlučuju i sami učenici). I to ne samo katoličkoga vjeronauka! Neki nikako da “progutaju” rezultate toga referenduma, odnosno prihvaćenost i poziciju vjeronauka. Zato se često o vjeronauku u školi govori kao o nečem izvanrednom, neprirodnom unutar odgojno-obrazovnog sustava. Pri tome se često sve promatra kao mogući privilegij Crkve ili neke druge vjerske zajednice. Zaboravlja se, naime, činjenica, da osim ustavno osiguranoga prava na vjersku slobodu i njezino očitovanje, vjeronauk u školi ima i ekumensku dimenziju, da potiče i međureligijski dijalog te da time na određeni način ima i političku dimenziju, kojom uistinu pridonosi dobru društva u cjelini. Na žalost, na našem području rijetko možemo čuti riječi i mišljenja poput nekih cijenjenih europskih političara, pa i socijaldemokrata, o vrijednosti takvog predmeta u školi koji, među ostalim, odgaja i za dijalog i pluralnost. Doista smo se nadali da će u međuvremenu nestati potreba stalne obrane vjeronauka u školi kao predmeta te da će se o njemu moći zajednički kritički promišljati, kako sa znanstvenog tako i s demokratskog stanovišta, te da će to pridonijeti i njegovoj kvaliteti, ali i kvaliteti odgoja i obrazovanja općenito. No, zatočenost u predrasude, kao i zatvorenost za bilo kakav dijalog, ostaje i nadalje prostor u kojemu Crkva mora iz godine u godinu pokušavati sačuvati ono najvrednije što može ponuditi rastu i razvoju djece i učenika, budućih građana ove zemlje i društvene sredine”.

O demografskim problemima i iseljavanju

“Kršćanin se, u snazi svoje vjere, nikada ne želi prepustiti pesimizmu i osjećaju bespomoćnosti, nego se osjeća pozvanim, i u nadi protiv svake nade, gledati u budućnost. No, to ne znači ignorirati teškoće, ni biti preuzetan”.

“Demografski problemi u pitanje dovode sam biološki opstanak i budućnost hrvatskoga naroda, smisao stradanja tolikih mladih ljudi za njegovu slobodu i istodobno ponovno otvaraju sigurnosno pitanje. Priznajem, stoga, da me zabrinjava činjenica ubrzanog pada stope nataliteta našega naroda. K tome i snažan val iseljavanja predstavlja dodatni važan čimbenik aktualnih demografskih prilika i daljnjeg razvoja problema. Taj će se depopulacijski trend nastaviti te do sredine ovoga stoljeća dodatno ojačati. Velika neravnoteža u strukturi stanovništva s obzirom na fertilnost te radnu i ekonomsku aktivnost stanovništva nužno će se odraziti i na gospodarski rast te na sustav socijalnoga i mirovinskoga osiguranja. Demografsko pitanje mora postati prioritet svake vlade i trajno opredjeljenje svih društvenih čimbenika. Primjena neodgodivih, sveobuhvatnih i dugoročnih mjera demografske revitalizacije kao integrativnoga dijela ekonomske, populacijske, obiteljske, socijalne i regionalne politike, od nemjerljivoga je nacionalnoga i strateškoga interesa za hrvatski narod”.

“Moramo biti svjesni i toga da je nepovoljna demografska situacija velikim dijelom također odraz relativiziranja braka kao zajednice muškarca i žene te nepoštovanja i ugrožavanja obitelji kao temelja svake društvene zajednice. Među demografske mjere nužno spada i promicanje te zaštita bračnih i obiteljskih vrijednosti. Mi kao Crkva možemo i pozvani smo ponajprije promicati kulturu života koja ističe da je dijete najizvrsniji Božji dar roditeljima, koji pridonosi dobru njih samih. Naše je poslanje promicanje bračnih i obiteljskih vrijednosti te uzvišenosti i ljepote očinstva i majčinstva. U odgovornosti svoga krsnog poziva kao kršćani pozvani smo na osobno obraćenje, na promjenu vlastitoga mentaliteta i ponašanja te na zajedničko promišljanje o nužnim mjerama kako bi se zaustavili ili usporili pad nataliteta, procesi koji ugrožavaju brak i obitelj te daljnje iseljavanje mladih ljudi i cijelih obitelji u potrazi za boljom budućnošću i ekonomskom sigurnošću zbog nedostatka pravne, radne i socijalne sigurnosti u domovini”.

O migrantima i ilegalnim ulascima u Hrvatsku

“Demografska kriza i potreba za uvozom radne snage pred nas stavlja i potrebu osmišljavanja useljeničke politike, koja bi trebala snažnije poticati povratak hrvatskih iseljenika bez obzira na to kojem iseljeničkom naraštaju pripadaju, ali i definirati stupanj otvorenosti granica za sve druge potencijalne imigrante. Zasigurno ne bi bilo dobro bezuvjetno otvoriti granice jer iskustva drugih zemalja pokazuju da to može dovesti do ozbiljnih međukulturalnih i međunacionalnih, ali i međuvjerskih problema.

“Nama kršćanima ne smije se dogoditi da zaokupljeni, prije svega, zaštitom vlastite sigurnosti ili traženjem ekonomskih interesa, u nesretnicima ne prepoznamo ljudska bića poput nas te da ih promatramo tek kao strance druge vjere i kulture. Čovjeka u potrebi treba zbrinuti. Temeljna ljudska prava su etički i civilizacijski doseg kome su kršćanstvo i prosvjetiteljstvo udarili temelje, a crkve su od davnih vremena bile skloništa za progonjene i obespravljene. Ponosan sam, zato, na spontane reakcije stanovništva, na Caritas i brojne volontere na području naše Đakovačko-osječke nadbiskupije tijekom izbjegličkog vala 2015. godine koji su pokazivali humano lice Isusa Krista stotinama tisuća ljudi koji su tada prelazili kroz našu nadbiskupiju.

Ilegalni prijelazi granica, osobito bez ikakvih dokumenata, ugrožavaju nacionalni suverenitet, javni poredak, mir i sigurnost građana te zbog toga jednostavno nisu prihvatljivi. Neprihvatljivo je i stvaranje logora te rezervata za migrante kao i indirektno poticanje ilegalnih migracija. Osobama progonjenima zbog rasne, vjerske, nacionalne i socijalne pripadnosti, kao i političkih stavova treba svakako pružiti pomoć i zaštitu. No, međunarodna zajednica mora istodobno činiti sve da se njima i onima koje su ratovi ili prirodne nepogode otjerali s njihovih ognjišta omogući što brži povratak”.

Božićna čestitka

“Božja ljubav veća je od svake ljudske zatvorenosti! Božić nam nosi istinu da se Bog utjelovio i nastanio među nama ljudima, da se dogodio prodor njegove ljubavi u našu zatvorenost, u naše odbijanje i našu povijest; da je Bog sišao s neba na zemlju, u našu životnu stvarnost te da, unatoč svemu, ostaje vjeran svojoj ljubavi prema nama ljudima. Bog dolazi da nas prosvijetli i otvori za uzajamno slušanje i poštovanje, za dijalog u svim našim životnim prilikama; da nas pomiri sa sobom i međusobno kako bismo bili bliže sebi i jedni drugima; da nas otvori jedne za druge i da, upravo kao pravi Bog i pravi čovjek, “u svome tijelu od dvoga učini jedno, da razori pregradu razdvojnicu”, da u sebi sazda novoga čovjeka, da navijesti mir svima (usp. Ef 2,14-15) i sve nas otvori za iskustvo ljubavi koja se daruje bez računice, za dobrotu i solidarnost, za bračno i obiteljsko zajedništvo, za dar života, za samoprijegornu ljubav prema svome i svakom drugom narodu te za odgovornost prema budućnosti.

Zato svim čitateljima želim i molim otvoreno srce za novorođeno Dijete Isusa, čestit Božić i Božjim mirom te blagoslovom ispunjenu novu 2020. godinu”, zaključio je nadbiskup Đuro Hranić za Večernji list.

Razgovor u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.

Izlazak na izbore

„Mi biskupi potičemo vjernike da osjećaju da živimo u demokratskom društvu i da treba prihvaćati društvenu odgovornost za ono što se događa, a to oni najširi slojevi građana ostvaruju na način da izlaze na izbore i u skladu sa svojom savješću, analizirajući programe i ono što pojedini kandidati nude, odvagnu i poklone svoje povjerenje. I doista, potičemo naše građane da izađu na izbore u što je moguće većem broju.“, poručio je nadbiskup Hranić tijekom tradicionalnog predbožićnog susreta nadbiskupa i većeg broja predstavnika sredstava društvenog priopćavanja 18. prosinca u nadbiskupskom domu u Đakovu.

U svojoj poruci nadbiskup je govorio o domovini, rekavši kako je Betlehem posvuda – Utjelovljenjem Sina Božjega u krilu Djevice Marije i rođenjem u Betlehemu Bog postaje središte stvorene stvarnosti, postaje čovjekom, ulazi u ljudsku povijest i gdje god da slavimo njegovo rođenje, posvuda je Betlehem.

Nadalje je istaknuo kako čovjek, udaljujući se od Boga, ostaje bez domovine te se tada nužno, kao posljedica, pojavljuju i ljudi bez svoga doma.

Cjelovitu pastirsku poruku i čestitku nadbiskupa Hranića pogledajte u videu:

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/vecernji.hr/djos.hr