Prema novim povijesnim spoznajama, iznesenima na stručnim predavanjima pod nazivom Utvrde Siska i Banovine u organizaciji Državnog arhiva u Sisku i glinskog društva Terra banalis, bilo je preživjelih branitelja srednjovjekovne utvrde Gvozdansko nakon njezina pada u osmanlijske ruke 1578., nasuprot legendi da je izginula cijela posada.
O novim povijesnim spoznajama, temeljenim na novootkrivenim dokumentima iz inozemnih arhiva, o srednjovjekovnim ratnim zbivanjima i iskorištavanju rudokopa kaštela Gvozdansko, govorili su profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta Nataša Štefanec i povjesničar Hrvatskog državnog arhiva Damir Stanić.
Ta je utvrda Zrinskih, izgrađena u drugoj polovini 15. stoljeća, osim po eksploataciji obližnjih rudnika zlata srebra i olova, poznata i po legendi o herojskoj obrani od Osmanlija.
Kaštel, koji je branila posada od 200 boraca, pao je u ruke osvajača 1578. godine, a legenda kaže kako je izginula cjelokupna posada kojoj su Osmanlije u znak priznanja ukazali počast sahranom poginulih po kršćanskim običajima, pa je Gvozdansko često nazivano “hrvatski Alamo”.
Povjesničari, međutim, tvrde kako nema sigurnih dokumenata koji bi u cijelosti potvrdili legendu, pa taj dio povijesti još treba detaljnije istražiti. Kako je faksimilom jednog pisma obrazložio Damir Stanić, novo svjetlo na događaj baca pronađeni dokument u kojem tri godine nakon pada Gvozdanskog nekolicina preživjelih branitelja obrazlaže uvjete i okolnosti koje su dovele do pada utvrde. Navode kako je izostala opskrba hranom i oružjem, a ni zatraženo pojačanje nije stiglo na vrijeme, pa otklanjaju svoju odgovornost za pad utvrde.
Serija predavanja u Državnom arhivu u Sisku nastavit će se o starom gradu u Kostajnici i njegovim gospodarima, utvrdama petrinjskog kraja, te starom gradu Zrinu, u kojem je 1508. godine rođen Nikola (IV) Šubić Zrinski.
