Donosimo posljednji nastavak teksta o povijesti Kosinja autora Ivana Mancea. Znate li koji su sve glagoljski spomenici povezani s Kosinjem?
Neizvjesna sudbina prekrasnog ličkog mjesta Kosinja, neizmjerno značajnog za hrvatsku povijest i kulturu, poznatog možda najviše po svojoj glagoljičkoj baštini, potaknula nas je na pisanje o ovom tako bogatom, a tako malo poznatom kraju.
Podsjetimo, planove skore izgradnje skore izgradnje Hidroelektrane Kosinj u Lici, prema kojima bi bio potopljen dio Kosinjske doline, već dugo kritiziraju ne samo lokalni stanovnici, koji bi u tom slučaju trebali biti iseljeni, nego i stručnjaci i znanstvenici, ugledne institucije, Crkva…
> Kosinjski župnik za Narod.hr: Groblja se devastiraju bez pijeteta, nadležni se ne očituju o uništenju spomenika i ljepota…
> Mještani Kosinja jasno protiv potapanja njihova kraja: Evo što poručuje biskup Križić
> Prof. Orešković Dvorski za Narod.hr o HE Kosinj: ‘Nema budućnosti za narod koji ne cijeni svoju baštinu’
> Povjesničari, arheolozi, kroatisti… stali u zaštitu Kosinja: Potopila bi se hrvatska kulturno-povijesna baština!
Ovom prilikom odlazimo u kosinjsku prošlost te donosimo tekst dobrog poznavatelja toga kraja, doktoranda srednjovjekovne povijesti na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, mr. sc. Ivana Mancea. Uz dozvolu autora, u nekoliko nastavaka, prenosimo tekst pod naslovom “Kratka povijest Kosinja”, objavljen na njegovim stranicama.
Kosinj u brojkama: Evo koliko ima vrela vode, crkava, kolika mu je površina…
U prošlom nastavku bilo je riječ o neistraženim arheološkim lokalitetima tog kraja, od kojih bi neki mogli uskoro završiti pod vodom. Sada donosimo autorov nastavak, u kojem nabraja značajne glagoljičke spomenike vezane uz Kosinj:
Kosinj u cjelini čini područje površine 192 km2 – čime je veći od Rijeke, Splita, Osijeka, Pule, Varaždina, Dubrovnika, Vukovara i drugih gradova u RH. U Kosinju se nalazi 35 arheoloških lokaliteta od kojih većina nikada nije istraživana, Kosinj ima 42 vrela i izvora vode čime je 6 puta bogatiji vodom od prosjeka u RH, Kosinj ima 28 špilja i jama, a u srednjem vijeku imao je 7 crkava – koliko ih (sa kapelama) ima i danas. Grad Kosinj neistraženi je arheološki lokalitet naše prve tiskare – samo ta činjenica postavlja Kosinj, glagoljicu i Hrvate u red najkulturnijih i najpismenijih naroda Europe i svijeta, jer je naš Prvotisak iz 1483. prva knjiga na svijetu koja nije otisnuta na latinici, već na drugom pismu – glagoljici. Kosinjska glagoljska tradicija, ako se uzme u obzir Osmanska vladavina od 1527. do 1689. godine – koja je naprasno prekinula bogatstvo i razvoj tog kraja u srednjem vijeku – veća je i respektabilnija od dosta glagoljskih mjesta Istre, Primorja s otocima, Like, Krbave i Dalmacije.
> Kosinj: ‘Bude li potapanja, Crkva odlazi zadnja, ostajemo uz narod na njihovim ognjištima’
> Kosinj, prava riznica kulture i povijesti koju HEP želi potopiti: Nađen glagoljski misal iz 1374. godine
> Osnovano Znanstveno i kulturno društvo Kosinj, velika stvar za ličko mjesto kojem HEP već desetljećima radi o glavi
Kosinjski glagoljski spomenici
Kosinj tako ima sljedeće glagoljske spomenike i tragove:
Glagoljski zapis na kamenu „oltar“ iz 1320. godine – na žalost nemamo fotografiju zapisa, samo pisani trag o njegovom pronalasku.
Kosinjski rukopisni misal iz 1374. godine
Prvotisak Misala od 22. veljače 1483. godine – najvjerojatnije otisnut u gradu Kosinju
Kolunićev rukopisni zbornik od 07. srpnja 1486. godine – koji je pisan u Knežoj Vasi kod Otočca, no pisao ga je Kosinjanin Broz Kacitić od plemena Kolunić te u njemu između ostalog naveo, transliterirano u slobodnijem prijevodu:
… I se knige i siju rubriku pisah ja Broz žakan budući v redu evanjelskom z Bužan od Kacitić z Dubovika plemenem Kolunić …
Prvotisak Brevijara iz 1491. godine – otisnut u gradu Kosinju
Četiri glagoljske ploče uzidane u kapelu sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu – prenesene iz kapele Anža Frankapana u gradu Kosinju – najvjerojatnije iz 1500. godine. Detaljne transliteracije svih ploča, sa novim prijedlozima čitanja bit će prikazane u novoj knjizi. Ovdje za sada samo transliteracija najvažnije ploče u slobodnijoj formi:
1500. (godine). U župi (sv.) Ivana? 09. lipnja./ I u vrijeme uzdignutoga i o/snaženoga gospodina kneza Anža Frankapana,/ krčkoga, senjskoga, modruškoga i pročaja. I u vrijeme plemenito/ ga i poštovanoga čovjeka Ivana Mar/ tinuševića koji bijaše tome služio gospodinu.
Kosinjski rukopisni zbornik Tomaša Petrinića od 17. prosinca 1503. godine – pisao ga Kosinjanin pop Tomaš Petrinić u kosinjskome Banj Dvoru. Puno detaljnije o ovom malo poznatom glagoljskom kodeksu u novoj knjizi, ovdje se po prvi uputa uopće u literaturi donosi fotografija prvog dijela njegovog zapisa. Dio zapisa važan za Kosinj, u slobodnijoj transliteraciji glasi:
A sve knjige ispisah na drugu hartju, ja mnogo grišni pop Tomaš Petrinić z Banja Dvora z Bužan plemenem Stupić, počtovanomu redovniku gospodinu Matiju Gašćaninu. Ki tada biše držitel crkve svete Marie v gradu Jeloviku i arhiprvad Brinjski. I bih plaćen za pismo knjiga svih dukata 3, ča im bi cijena. I povrh toga mi pošteno učini. A ja njemu već ispisah neg imihi cijenu š njim. A dopisah je side v Banji Dvori na ljet gospodnih 1503., miseca dektebra, na dan 17.
Povijesni zapis o tiskanim glagoljskim brevijarima (Brevijar iz 1491.), koji su otisnuti u gradu Kosinju i po kojima je Kosinj slavan – iz 1695. godine. U slobodnijem prijevodu s latinskog:
Prešavši odavde gore i šume, i silazeći prema nižem području dolazi se u Kosinj. Grad je na povišenom mjestu, ali od njega preostaše samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Ovo mjesto bijaše kako kažu slavno za prijašnjih kršćana i nadaleko se prostiralo izvana i iznutra. Dokazom su tiskani glagoljski brevijari, kako se čita u kolofonu onih, kojima se sada služe svećenici glagoljaši moleći časove kanonske, ovdje tiskani. U ovom kraju narod je Boga nekad slavio u sedam crkava.
Crkva sv. Jeronima u Gornjem Kosinju (kraj 17. i početak 18. stoljeća) – kao jedina takva u Lici i šire, krštena po praocu i zaštitniku glagoljice i glagoljanja.
Kosinj je na preko 200 povijesnih karata!
Za kraj, Kosinj se pojavljuje na preko 200 povijesnih karti od početka 16. do kraja 19. stoljeća, kroz koje se opisuju lokaliteti: grada Kosinja, rijeke Like, župe Bočać te kasnije Gornjeg i Donjeg Kosinja, Kruščice, Kosinjskog Ribnika i drugih. Govorimo o preko 20 različitih toponima u kojima dolazi samo grad Kosinj i župa Bočać. Takvu kartografsku zastupljenost i raznovrsnost nema gotovo niti jedno područje, grad ili mjesto u RH. U čemu je težnja najistaknutijih kartografa onog vremena toliko detaljno prikazivati Kosinj, ako ne u tome što su bili svjesni njegove glagoljske i tiskarske tradicije?
