U franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu, jučer, u nedjelju 30. listopada, održan je »VIII. simpozij Stopama pobijenih«, kojeg priređuje Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Svrha mu je osvjetljavanje jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca te povijesnih okolnosti u kojima se sve dogodilo.
Simpozij je započeo sv. misom zadušnicom za pobijene fratre i članove puka Božjega koju je predslavio fra Ivan Ševo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i gvardijana fra Tomislava Puljića.
Fra Ivan je, nakon što je izložio zločinačku narav marksizma i jugokomunizma te suvremene zablude, u propovijedi istaknuo: »Želim danas jasno i jednako tako glasno kazati: sretnija budućnost pridržana je samo čistom radu, neupitnom naporu, jasnom ćudoređu i nepomućenoj ljubavi. To zapravo znači: naše danas mora imati svoje svjetlo sutra! Bez toga su besmislena sva naša iščekivanja bolje sadašnjosti i sretnije budućnosti. Jednako tako: ako hoćemo nešto postići za sutra, moramo se svi mnogo žrtvovati već danas.«
Drugi dio simpozija bio je u samostanskoj dvorani gdje su održana tri predavanja. Slušatelji ne samo iz Širokog Brijega nego i iz okolnih mjesta ispunili su dvoranu, kao i prethodno prostranu samostansku crkvu.
Prva na redu bila je s. Natalija Palac koja je govorila o »Jugokomunističkom zlosilju nad redovnicama u BiH (1945. – 1950)«. U svom izlaganju istaknula je sljedeće. »Progon i zlosilje nad redovnicama, osobito u BiH, malo su poznati i u istraživanjima su tu i tamo dotaknuti u kontekstu progona Crkve općenito ili pojedinih crkvenih osoba. Čak ni redovničke ženske Družbe, osim u nekim slučajevima, nemaju mnogo podataka o progonu vlastitih članica. Neki su podatci uništeni, drugi nisu ni zapisivani, a sa strahom se prenosila i usmena predaja o progonima sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. Prema nepotpunim podatcima na području BiH u ratu i nakon rata stradalo je stotinjak redovnica. Od toga broja šest ih je ubijeno za vrijeme rata, nekoliko ih je stradalo od neposrednih ratnih djelovanja, a ostale su izdržavale tamničku kaznu od nekoliko mjeseci do više godina, redovito s prisilnim radom. Rijetke su u nekom procesu oslobađane optužbe.«
Drugo izlaganje održao je povjesničar Ivan Kozlica na temu »Alkarski ”vitezovi” odgovorni su za zločine na Širokom Brijegu 1945.« U svom izlaganju govorio je o tome tko su bili partizanski alkarski vođe/vojvode koji su ratovali na Širokom Brijegu, koga su slavili i kome su »kadili«. Istaknuo je: »Neki od ovih podataka na određeni su način šokirali čitatelje mojih knjiga. Za puno se toga, naime, znalo u nekim sredinama, ali se o tome u pravilu nije pisalo. Zato su uslijedile različite reakcije koje je vrijedno spomenuti, jer nam puno toga kazuju. Knjiga o Alki i politici u cetinskom je kraju naišla na sasvim oprečne ocjene, od velikih pohvala do isto takvih kritika. No, činjenica je kako nitko do danas nije napisao ni jedan ozbiljan tekst koji bi osporio iznesene argumente, dok je tekstova s pozitivnim ocjenama bilo mnoštvo. Zanimljivo je da je najviše reakcija izazvao onaj dio koji je opisivao Alku u poratnom, jugokomunističkom dobu.«
U trećem izlaganju publicist Željko Raguž govorio je o mogućnostima »Lustracije u BiH i Hrvatskoj«. Iznio je pregled dosadašnjih otpora toj namisli i svima posvijestio da je lustracija nužnost ako želimo imati bolju budućnost. Posebno je istaknuo rad općinskih povjerenstava u Herceg Bosni, BiH, u pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava iz Drugog svjetskog rata i rasvjetljavanju što se zapravo dogodilo te rad Odjela HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski rat koji, između ostaloga, gradi Groblje mira na Bilima. Naglasio je da je njihov rad zapravo stvarna lustracija.
Simpoziju su, sa svojim suradnicima, nazočili i gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević te pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić. Gosp. Sučić se kratko obratio nazočnima i, oslanjajući se na fra Ivanove riječi iz propovijedi o zločinačkoj naravi jugokomunističkog režima, odnosno o nebrojenim žrtvama koje je počinio, poručio nazočnima da smo zapravo svi na istom poslu: pravilnom rasvjetljavanju naše prošlosti da bi nam sadašnjost i budućnost mogli biti mirni.
Simpozij je završio zahvalom posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvo saznanje o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu, a oni koji nešto znaju o ubojstvu civila da se jave gradskom povjerenstvu za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća. Nakon svega posjetitelji su ostali još neko vrijeme u ugodnom razgovoru u klaustru samostana.
