U četvrtak, 27. srpnja 2017. godine, s početkom u 10:00 sati, u organizaciji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja, otkrit će se spomen-obilježja „Dabin vrh“, pored crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u mjestu Boričevac, općina Donji Lapac, u spomen na 24 civilne žrtve ustanka 27. srpnja 1941. godine.
> Biskup Bogović: u Srbu se ne bi trebalo slaviti ustanak 27. srpnja
Postavljanjem ovog spomen-obilježja obilježava se masovna grobnica koja se nalazi u jami Dabin vrh, mjesto Brotnja, općina Gračac u Zadarskoj županiji.
Program otkrivanja spomen-obilježja održat će se prema slijedećem rasporedu:
09:45 – 10:00 Okupljanje uzvanika ispred crkve Rođenja Blažene Djevice Marije
10:00 Sprovodni obred i pokop posmrtnih ostataka
10:45 Otkrivanje spomen-obilježja
– polaganje vijenaca i svijeća
– prigodno obraćanje govornika
– blagoslov spomen-obilježja
11:30 Sveta misa za žrtve roda Ivezića u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije.
> HSP: Je li Pupovac raspoređivao novce za spomenike i “spomenike”
Podsjetimo, na Dabinu vrhu u gustoj šumi, u blizini Donjega Srba, 2014. počela je ekshumacija posmrtnih ostataka 30-ak mještana hrvatskoga sela Brotnje, ubijenih najvjerojatnije u ljeto 1941., među kojima je bilo i djece, a pretpostavlja se da su ih ubili ustanici iz Srba.
Prilikom odavanja počasti žrtvama Boričevca i Brotnja u srpnju 2014. ondašnji biskup Bogović predvodio je misno slavlje i tom prigodom poručio: “Nevine žrtve Ivezić iz Brotnja, nedavno ekshumirane, kao i mnoge žrtve Boričevca trebaju dati ton neskladnom orkestru države i nacije.”
“Na ovom mjestu stradanja i patnje koje simbolizira sve patnje našeg naroda teško je propovijedati. Pogotovo što se sada u nedalekom Srbu i dalje slavi „prva puška” koja vas je protjerala, mnoge od vaših pobila, popalila kuće i nije vam dopustila doći na zgarišta. Nije to samo različit pogled na ono što se dogodilo u Boričevcu, već je to različit pogled na prošlost i budućnost naše domovine, istaknuo je na početku biskup Bogović te primijetio da je i danas sud o događajima u Drugom svjetskom ratu neujednačen i neuštiman. Neki bi željeli da se on uštima u skladu s tonovima prve puške, a to su oni koji nisu dopuštali da se čuju glasovi žrtava Boričevca, glas 82-godišnjeg guslara Luke Ivezića rekao je biskup, te dodao: dosta nam je kulta ičije puške, pogotovo one iz Srba jer smo njezin pucanj čuli i u vrijeme Domovinskog rata. Akteri iz 1991. zvali su se drukčije, no događale su se iste stvari kao pred 20 godina prepoznate po istim plodovima”, istaknuo je biskup Bogović.
Tadašnji Gospićko-senjski biskup nadalje je naglasio da se s mjesta stradanja i patnje s pravom diže glas da se konačno počnu okupljati žrtve a ne mučitelji, da se vrednuje i njihov glas, da ih se prepozna i poštuje. Osvrćući se na nedavnu ekshumaciju žrtava Ivezića iz Brotnja pronađenih u jami Dabin vrh rekao je da se možemo pitati zašto je zlo toliko otporno i tako žilavo i zašto se Bog s njima ne obračuna.
“To je kao žito i kukolj koji se ostavlja do kraja žetve te se tek onda spali.”
“U kontekstu mučeništva biskupa Patricia valja spomenuti blaženog kardinala Stepinca. On je rekao da ne bi imao sveca da je Stepinac bio je progonjen i mučen zbog loših okolnosti prakticiraju dobrog čovjeka da bude bolje, da se ojača dobro.”
“Kalendar CHM za narednu godinu bit će u znaku svjedočanstava nevino osuđenih od komunističkog režima kroz objavu njihovih pisama u kojima se vidi da oni nisu mrzili i proklinjali. Zar nije potrebno našem društvu da takvi daju intonaciju za uštimavanje naše nacije i naše države? Poseban je bio primjer iz Senja”, rekao je tada biskup Bogović.
> Istina u ‘proslavi’ ustanka naroda Like u Srbu
“Naime, partizani, koji su u rujnu 1943. privremeno zauzeli Senj, zatvorili su veliku skupinu rodoljuba koje su uspjeli uhvatiti. Ljude su mučili i pravili se da provode suđenja. U nedjelju 26. rujna 1943., poslije blagoslova u Senjskoj katedrali, biskup Viktor Burić i veći broj vjernika uputio se u obližnju ulicu do zatvora u kojem su se nalazili njihovi sugrađani i rođaci. Na prozore s rešetkama popeli su se blijedi ljudi, koji su već znali da će biti smaknuti. Kroz rešetke su nastojali bacati sitne predmete koje su imali sa sobom, i molili okupljene da ih predaju njihovim obiteljima. Ivica Katalinić, koji će sljedeći dan, 27. rujna 1943., biti strijeljan, tom je prilikom kroz zatvorski prozor uspio baciti komadić papira, na kojem je svojoj ženi, i ocu, olovkom pisao:
“Draga Seko! Reci majki da sam miran, izmolili smo krunicu i pokajanje, za žive i mrtve, Bogu smo se preporučili, pravedni umiremo i to nas tješi, neka majka bude mirna i neka moli Boga i ništa drugo. Pozdrav od Katice Ivici i Marijanu. Dragi tata, zadnja mi je želja da mi budeš dobar Branki i Seki. Još jednom zadnji zbogom!
Vaš Ive”
To su ti tonovi po kojima trebamo uštimati raštimanu Hrvatsku naciju i državu”, upozorio je biskup u svojoj propovijedi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
