Blagoslov obitelji bila je tema Argumenata HKR-a u ponedjeljak, 19. prosinca. O smislu blagoslova, pripremi za blagoslov i novčanom daru govorili su župnik župe sv. Martina u Dugom Selu vlč. Ivan Valentić, promotor za duhovna zvanja u Hrvatskoj pokrajini Družbe Isusove p. Mislav Skelin i vjernica laikinja iz župe Trnovčica Mirela Vuković. Urednica emisije je Diana Tikvić.
Blagoslov obitelji već je počeo u nekim župama, a u većini se on čini u vremenu od Božića do blagdana Sveta tri kralja. Sve češće se župnici odlučuju i na blagoslov obitelji “na poziv”, odnosno dolaze onda kada ih župljani pozovu u svoj dom. O smislu blagoslova obitelji i prostora u kojem se živi p. Skelin je objasnio kako je uistinu naglasak na molitvi.
“Želimo moliti u susretu zajedno s obitelji. Isto tako želimo dobrim riječima koji su nadahnute Duhom Svetim započeti nešto novo. Želja nam je zazvati Boga u našu životnu situaciju, ovdje i sada te Njemu prepustiti vodstvo”, zaključio je p. Skelin.
Važna je i duhovna priprema za blagoslov koja počinje iščekivanjem crkvenog službenika, pripremom Biblije, raspela i svete vode na stolu. O pripremi u svojoj obitelji Vuković je posvjedočila kako njezina obitelj za blagoslov obitelji voli biti doma.
“Nerijetko smo uzimali godišnje odmore suprug i ja kako bi bili doma baš taj dan kad je blagoslov obitelji jer nam je to jako važno. Od jutra stoji posloženo na stolu sve što je potrebno: Sveto pismo, sveta voda i križ. Onda se gleda kroz zavjesu i prati se gdje je svećenik stigao. To je poseban dan za nas i ove godine. Dosad je uvijek bilo da svećenik, kad završi blagoslov, ostane u nekoj obitelji na ručku. Jedan od najsmješnijih pitanja koje sam dobila je što oni jedu, a drugo o čemu ćemo pričati sa svećenikom. Oni jedu sve, nemaju posebnih zahtjeva. Sa svećenicima se može pričati o svemu, recimo nogometu.”
Poznato je kako uobičajeno dati svećeniku novčani dar kod blagoslova. Vlč. Valentić naglasio je kako se ni jedna stvar zapravo ne može platiti. To je ono što mi se čini bitno da vjernici koji daju doprinose da imaju na umu da njihova župa od nečega živi.
“Volim reći za neke druge stvari u svojoj župi, ako se vi nećete pobrinuti i ako vi to nećete napraviti, neće nitko jer nama neće doći netko sa strane i odradi stvari koje su naše. Naravno da nitko ne traži ili ne bi trebao tražiti ili uvjetovati blagoslov tim nekakvim darom. Ono što ja vidim i u svojoj župi da neki daju, a neki ne daju dok neki daju kroz godinu, a neki pak ne daju nikad. Mislim da uopće ne treba stavljati velik naglasak na to i tim se opterećivati. Tko želi dati dat će, a tko ne želi, u redu, nećemo nikome reći, nećemo onda blagoslov kao što nikome nismo uskratili sakramente zato što nisu doprinijeli. To je zato što nisu dali dar ili nekakvu određenu taksu.”
Dodajmo, da svećenici sa sobom nose križ i blagoslovljenu vodu, a za one koji primaju donositelja blagoslova potrebno je da otvore svoja srca.
