Bratski nam katolički poljski narod, koji se već preko 1000 godina diči kršćanskim imenom, ima niz svetaca. Jedan od njih je i sveti Ivan Kentijski. On je među omiljenim svecima u poljskom narodu, a zaštitnik je Poljske i Litve te brojnih škola, župa i crkava diljem Poljske i Sjeverne Amerike.
Bogato obrazovanje
Sveti Ivan Kentijski rodio se 23. lipnja 1390. godine, u poljskom gradiću Kety, nedaleko Oswiecima (Auschwitz) u Malopoljskom vojvodstvu.
Bio je sin pobožnih i časnih roditelja Stanislava i Ane. Već od malena odlikovao se nevinošću te lijepim i blagim ponašanjem. Na krakowskom sveučilištu je diplomirao, magistrirao te doktorirao 1418. godine. 1421. godine zaređen je za svećenika, a potom je od 1429. sve do svoje smrti djelovao kao glasoviti profesor Svetog Pisma.
Postavši svećenikom još više je uznastojao oko kršćanske kreposti. Nekoliko je godina izvrsno vodio župu Olkszu (Ikus) gdje je također osvojio srca vjerničkog puka. Dobro je iskorištavao dragocjeno vrijeme posvećujući se pastoralnom radu, osobito propovijedima, a ostatak bi vremena posvećivao studiju i molitvi. Jedno je vrijeme bio i profesor na Krakovskoj visokoj školi.
Hodočašća i ljubav prema bližnjemu
Četiri puta je pješke hodočastio u Rim na grobove apostolskih prvaka te da ondje počasti Apostolsku Stolicu i izvrši čistilišnu pokoru već ovdje na zemlji. Jednom je hodočastio u Jeruzalem, nadajući se mučeničkoj smrti. Veoma je gajio krepost djevičanske čistoće čuvajući se najbrižnije svega što bi je moglo povrijediti. Budno je pazio na čednost očiju, a posljednjih 35 godina života se iz pokore strogo suzdržavao od mesa. Gajio je dakle sve one kreposti koje se danas, nažalost, ne cijene dovoljno, a kršćanske su i od Krista preporučene.
Nije zaboravio ni na ljubav prema bližnjemu koju je iskazivao neobičnom darežljivošću prema siromasima. Smatra se zaštitnikom lopova, ne stoga što se bavio kriminalom, već zato što je za života na dobar put priveo bandu otimača koji su ga napali i oduzeli mu svu imovinu. Točnije ne svu jer kada je otkrio kako mu je ostalo nešto sitniša, rekao je lopovima neka uzmu i to na što je zaboravio. To je samo jedno u nizu obraćenja što ih je ishodio daroviti Ivan Kentijski koji je velik dio svoje kulture i umnosti posvetio, između ostaloga, kako bi poljske katolike zavedene husitskim krivovjerjem vratio k pravovjernosti.
Za mnoge je od njih postao nadasve prosvijetljeni duhovnik. No, obratio ih nije samo svojim riječima, već i primjerom života obilježenog pokorom, milosrđem i poniznošću. Bio je pravi svetac, bogat svim kršćanskim vrlinama.
Odgojitelj i duhovnik
Kralj i pripadnici poljskoga plemstva odabrali su revnoga i dobro pripravljenog Ivana za odgojitelja i duhovnika svoje djece. Svoje nadasve hvalevrijedno djelovanje nije ograničio samo na granice domovine, već se uputio na putove Europe pa i sve do Jeruzalema, gdje je propovijedao opakim Saracenima. Unatoč brojnim pogibeljima s kojima se bio suočio, uspio se vratiti u domovinu.
Nakon što je ispunio tijek zemaljskog života, pun zasluga preminuo je u Krakowu na Badnjak, 24. prosinca 1473. godine. Blaženim ga je 1676. godine proglasio papa Klement X, a svetim Papa Klement XIII. 1767. godine.
U Rimskom časoslovu posvećene su mu tri himne, a zaštitnik je također i sjemeništaraca i bogoslova.
