Papa Franjo biskupima BiH: Nestrpljivo iščekujem posjet vašoj Domovini

“Osobno, nestrpljivo iščekujem posjet vašoj Domovini idućeg šestoga lipnja gdje ću s vašim narodom osjetiti kako je lijepo i ugodno kao braća biti zajedno”, rekao je danas papa Franjo biskupima Bosne i Hercegovine, prigodom njihova posjeta “ad limina apostolorum”. Tijekom razgovora, koji je trajao oko sat vremena, papa Franjo je pokazao živo zanimanje za život Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, za njezina pastoralna nastojanja, za okolnosti u kojima žive katolici, za ekumenske odnose s drugim kršćanima, za međureligijski dijalog za društveno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Četvorica dijecezanskih biskupa: kardinal Puljić te biskupi Komarica, Perić i Vukšić, u odgovoru na njegovo zanimanje izvijestili su Svetog Oca o stanju u vlastitim biskupijama.

U razgovoru, koji je tekao u vrlo opuštenom ozračju, govorilo se također o predstojećem Papinu pastoralnom pohodu Bosni i Hercegovini. Obraćanje pape Franje biskupima Bosne i Hercegovine, prenosimo u cijelosti:

Gospodine Kardinale, draga Braćo Biskupi,

duhovno iskustvo posjeta grobovima Apostolâ i susreta s Rimskim Biskupom uvijek je snažan trenutak vjere i zajedništva. Želim vam srdačnu dobrodošlicu i zahvaljujem vam na iskrenim pozdravima vaših Crkava i naroda Bosne i Hercegovine. Osobno, nestrpljivo iščekujem posjet vašoj Domovini idućeg šestoga lipnja gdje ću s vašim narodom osjetiti kako je lijepo i ugodno kao braća biti zajedno (usp. Ps 133, 1).

Pročitao sam s pažnjom vaša izvješća i u njima vaše nade i planove te sam, zajedno s vama, molio za sve stanovnike vaše Zemlje i za sve one koji su bili prisiljeni otići u inozemstvo zbog ne tako davnih ratnih događanja, zbog nezaposlenosti i neizvjesnosti za budućnost.

1.Iseljavanje je svakako jedna od zbiljnosti koja vam stoji veoma na srcu. Ono izaziva poteškoće u povratku mnogih vaših sunarodnjaka, manjak radnih mjesta, obiteljsku nestabilnost, afektivno i društveno razdvajanje čitavih zajednica,  manjkavosti u djelovanju župa. Još su uvijek živa sjećanja na sukobe, bilo na osobnoj bilo na općoj razini s ranama srca koja i danas krvare. Znam dobro da to u vama kao Pastirima pobuđuje gorčinu i zabrinutost. Papa i Crkva su s vama u molitvi i po djelotvornoj potpori vaših planova u korist onih koji naseljavaju vaše krajeve, bez ikakve razlike. Stoga vas ohrabrujem da ne štedite svoje snage u podupiranju slabih, da pomognete – na način kako vam je najprikladnije – sve one koji imaju opravdanu i iskrenu želju za ostankom u rodnoj zemlji te utažiti duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja, koje su tijekom stoljeća podupirale živote vaših zajednica. Okrijepljeni melemom vjere te vašim primjerom i propovijedanjem, tako će moći ojačati vlastitu usmjerenost na dobro. U tom su vam djelovanju od neizmjerne pomoći vaši svećenici, koji su, kako mi velite, velikodušni, marljivi i uvjerljivi pastiri stada koje im je povjereno.

2. Društvo u kojemu živite obilježeno je multikulturalnom i multietničkom dimenzijom. Vama je povjerena zadaća da budete očevi svima, unatoč materijalnoj oskudici i krizi u kojoj se nalazite. Neka vaše srce uvijek bude raspoloženo primiti svakoga, neka poput Kristovog srca znade primiti u sebe – s božanskom ljubavlju – svako ljudsko biće.

Svaka kršćanska zajednica zna da je pozvana otvoriti se, očitovati u svijetu svjetlo Evanđelja; ne smije ostati zatvorenom samo u okviru svojih običaja, ma kako plemeniti bili. Zajednica vjernika izlazi iz vlastitoga “dvorišta“, postojana u vjeri, potpomagana molitvom i hrabrena vlastitim pastirima kako bi živjela i naviještala novi Život kojega ona sama čuva, a to je Krist, Spasitelj svakoga čovjeka. U tom smislu, podržavam poticaje koji mogu proširiti prisutnost Crkve izvan obrednog ambijenta, obogaćujući maštom i kreativnošću svaku djelatnost koja bi mogla utjecati na društvo donoseći vam svježi duh Evanđelja. Svaka osoba ima potrebu, čak i onda kada ne zna, susresti Gospodina Isusa.

U vašim nastojanjima pokušajte unaprjeđivati društveni pastoral u susretima s vjernicima, posebno s mladima, kako bi ih se tako formiralo da budu voljni ostati u svojim krajevima, kao pokretači i kao oni koji su odgovorni za obnovu i rast vaše Zemlje, od koje ne mogu očekivati da samo primaju. U ovome obrazovno-pastoralnom djelovanju, društveni nauk Crkve je od djelotvorne pomoći. Upravo je ovo način kako nadići stare materijalističke naslage koje još uvijek postoje u mentalitetu i u životu nekih dijelova društva u kojemu živite.

3. Vaša služba, draga Braćo, obuhvaća različita područja: pastoralno, ekumensko, međureligijsko. Zahvaljujući vašim izvješćima, mogao sam si bolje predočiti veliki trud koji ulažete u spomenutim prilikama, posao koji očituje vaše očinstvo u susretima s povjerenim vam narodom. Ohrabrujem vas podsjećajući da, s poštovanjem prema svima, slobodno i neustrašivo svjedočite svoju pripadnost Kristu.

Svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici koji žive u bliskom odnosu s građanima različitih vjerskih tradicija, mogu vam ponuditi korisne savjete za vaše djelovanje i nastupe, polazeći od njihovih spoznaja i iskustava s raznolikim zajednicama. Smatram da bi ovakav ili sličan mudri pristup mogao donijeti sjeme i plodove pomirenja, prihvaćanja, pa čak i suradnje.

4. Još jedan daljnji vid djelovanja kojeg bih želio naglasiti, a i vi ste ga spomenuli, zbog čega pohvaljujem vašu pastoralnu osjetljivost, jest onaj o odnosu između vašega i redovničkoga klera.

Poznajem po neposrednom iskustvu složenost tih odnosa, kao i poteškoće usklađivanja određenih karizmi. No, najvažnija je činjenica ta da se je u obje dimenzije jednoga svećeništva uvijek promicalo jedno jedino poslanje: služiti Kristovom Kraljevstvu. Oni koji sve svoje snage posvete toj misiji, na čast su i ponos apostolskom navještanju. Podsjećam na ono što Sveti Ivan Pavao II. nadahnutim riječima reče u Sarajevu prigodom posjeta u travnju 1997. godine, a čini mi se da su proročke i danas: Biskup je otac: zna da svaki savršeni dar dolazi od Boga (usp. Govor biskupima, 13. travnja 1997, 4).

U ovoj Godini posvećenog života trebamo uvidjeti kako su sve karizme i službe ustanovljene na slavu Božju i na spasenje svih ljudi, bdijući da one budu uistinu usmjerene na izgradnju Kraljevstva Božjega i da ne budu ukaljane pristranim ciljevima. Neka se one provode u duhu ljudskoga i bratskoga zajedništva, podnoseći terete jedni drugih (usp. Gal 6,2) u duhu služenja.

5. Na koncu, dopustite mi jednu sasvim osobnu besjedu među nama Biskupima, kako i priliči u potpunoj ljubavi. Poznate su mi povijesne prilike koje su doprinijele različitosti Bosne od Hercegovine u mnogim oblicima. Ipak, vi ste jedno tijelo: vi ste katolički Biskupi na jednom pograničnom području u zajedništvu s Petrovim Nasljednikom. Spontano mi iz srca izlazi samo jedna misao: vi ste u zajedništvu. Iako je katkada nesavršeno, ovo zajedništvo biva s upornošću građeno na svim razinama bez ikakve razlike.

U pripadanju istome Apostolskom Zboru, treba djelovati od središta; ostala mišljenja prelaze u drugi plan i razlučuju se u svjetlu jedinstva vaše vjere i vaše službe.

Draga Braćo, u iščekivanju susreta s vašim narodom u Sarajevu, baštinikom tolikih mučenika i ispovjedalaca vjere koji su tijekom duge i mučne povijesti vaše Zemlje tu istu vjeru sačuvali živom, želim vam iskazati ljubav, pažnju i blizinu Rimske Crkve.

Ovo su osjećaji koje vam srdačno izražavam i molim vas da ih prenesete vašim zajednicama. Želio bih da svi i dalje molite za moje služenje Crkvi te vama i vašemu narodu, s bratskim osjećajima, udjeljujem svoj Apostolski Blagoslov.

Biskup Komarica: potrebno je praštanje i pomirenje, ali i istina i pravda

U svom obraćanju predsjednik Biskupske konferencije BiH biskup Komarica na početku je izrazio duboku zahvalnost „Jednomu i Trojedinom Bogu za ovaj njegov dar milosnog susreta“ s papom Franjom, te ga pozdravio u ime svih članova Biskupske konferencije BiH, svih svećenika, redovnika i redovnica koji djeluju u četiri nad/biskupije i Vojnom ordinarijatu kao i u ime 420.000 katolika kojima je, kako je kazao, nakon ratnog nasilnog istrebljivanja i poratnog sprječavanja povratka prognanika uspjelo do sada održati se u svojoj Domovini.

„A ona je još uvijek politički, ekonomski, pravno i socijalno nesređena, jer joj se onemogućuje potrebna i sigurna podloga za izgradnju pravednog i dugotrajnog mira u njoj – a time ujedno i u njenom okruženju“, kazao je biskup Komarica potom istaknuvši da je osobito dramatično pogođena Banjolučka biskupija u kojoj, zahvaljujući miroljubivom držanju najvećeg dijela katolika, skoro da i nije bilo ratnih sukoba. Naglasio je da je, unatoč takvom njihovom miroljubivom držanju, ubijeno više stotina nedužnih civila u njihovim domovima, a s njima i sedam njihovih župnika te jedna redovnica.

Podsjetio je da tri četvrtine od predratnog broja članova Banjolučke biskupije danas nedostaje na tom prostoru. Osvrćući se potom na stanje u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kazao je da tu danas živi tek oko jedna trećina svojih predratnih vjernika jer su svi drugi također nasilno protjerani iz svojih vjekovnih rodnih mjesta. Istaknuo je da u polovini zemlje, tj. entitetu Republika Srpska nedostaje čak 95% od predratnog broja katolika, a da se u drugoj polovini entiteta Federacije BiH broj katolika također dramatično smanjio i kontinuirano se smanjuje, poglavito uslijed negativnih vanjskih čimbenika.

Biskup Komarica je potom podsjetio je da su biskupi tijekom rata i u poraću, uvijek u tijesnom kontaktu s časnim prethodnicima, papama svetim Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI., poticali sve članove svojih mjesnih Crkava na praštanje i pomirenje, na odlučno zauzimanje oko istine i pravde te na pružanje konstruktivnih doprinosa za obnovu razrušene zemlje, osobito vlastitih domova i infrastrukture. Također je podsjetio da su se dosljedno i neumorno, u brojnim zajedničkim apelima, obraćali političkim dužnosnicima, domaćim i međunarodnim, da se odlučnije založe za zaštitu i afirmiranje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda.

Biskup Komarica je izrazio zahvalnost Svetoj Stolici, osobito svetom Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., za njihova višestruka snažna upozorenja domaćim i stranim političarima da zajednički i odlučnije porade oko uređenja BiH, osobito za njihova insistiranja oko stvaranja preduvjeta i potrebne pomoći za održivi povratak prognanih i izbjeglih katolika, za koji je kazao da je do sada konstantno onemogućavan. Istaknuo je da im je svima u nezaboravnom sjećanju dvostruki apostolski pohod pape svetog Ivana Pavla II. u Sarajevu 1997. godine te u Banjoj Luci 2003., izrazio je zahvalnost i papi Benediktu XVI. za Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH, za koji je izrazio žalost što nije proveden „zbog nesređene političke situacije u zemlji“.

Predsjednik BK BIH istaknuo je kako su svjesni svoje obveze u izgradnji prijeko potrebnih mostova između katoličanstva i pravoslavlja, kršćanstva i islama, zapadne i istočne europske kulture u trajnom dosluhu s uputama Pape i Svete Stolice, te je obrazložio da su u tu svrhu, uz pomoć crkvenih institucija iz nekih europskih zemalja, otvorili u sedam gradova katoličke školske centre s različitim školama koje pohađa više od 5.000 učenika, među kojima je velik postotak nekatoličke djece. Ustvrdio je da je veliki broj novih duhovnih zvanja tijekom svih ovih poratnih godina izraz posebne Božje brige za krajevnu Crkvu, te da se biskupi, kao pastiri mjesnih Crkava, trude oko izgradnje što većeg jedinstva između njih, svećenika, redovnika i svih drugih koji su s njima na službi katoličkom puku kao i drugim sugrađanima.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr/radiovatikan/ktabkbih
Photo: kta bk bih