Belgijska kazališno-plesna skupina Peeping Tom gostovala je u nedjelju navečer u Zagrebu, gdje je u sklopu 12. festivala svjetskog kazališta u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) izvela predstavu “Otac” redatelja Francka Chartiera, u kojoj problematizira starenje u zapadnoj civilizaciji eksploatirajući dramski potencijal arhetipa Oca.
Riječ je o prvom dijelu “obiteljske” trilogije, uz predstave “Majka” i “Djeca”, u kojoj se Peeping Tom bave esencijalnim pitanjima ljudske prirode. Predstava je premijerno izvedena u svibnju 2010. u Ludwigshafenu u Njemačkoj.
Radnja se odvija u dvorani staračkog doma s visokim zidovima, obojenim u sterilno, birokratski tirkizno, koji smanjuju likove i naglašavaju činjenicu da se sve događa duboko pod zemljom.
U središtu toga svijeta, negdje na pola puta između živih i mrtvih, nalazi se figura Oca – utjelovljuje ga Leo de Beul (1938.). Ostali štićenici doma, ima ih desetak, promatraju ga sa zainteresiranim čuđenjem, mržnjom i indiferentnošću.
Izvođači – Tamara Gvozdenović, Hun-Mok Jung, Simon Versnel, Maria Carolina Vieira, Yi-Chun Liu i Brandon Lagaert – zaposlenici su doma i posrednici začudne atmosfere koja kao da pripada filmskom svijetu Tima Burtona.
U nevjerojatnim plesnim transformacijama originalnog koreografskog jezika na rubu mogućeg, oni postaju žive marionete koje kao da pokreću neke nevidljive magnetske sile. Pritom se čini kao da im dijelovi tijela uopće ne pripadaju, pojačavajući naglasak predstave na jaz između realnosti i fantazije.
Kako Otac postupno blijedi, jer čeka ga neizbježan kraj, u scenama koje iz gotovo posvemašnje letargije eksplodiraju u iznenadnu akciju, koja potom jednako naglo prestaje, on se istodobno čini i divnim i apsurdnim, i punim života i potpuno praznim.
Scenografija koju potpisuju Peeping Tom i Amber Vandenhoeck kombinacijom monumentalnoga i oskudnoga sugerira sveprisutnu ogoljenost i simboličnu pripadnost Ocu, njegovoj starosti.
Dio atmosfere prenosi se i posredstvom glazbe, koja varira od romantično-melankolične do histerične i jezovite.
Predstava je svojevrsni nadrealistički eksperiment, postmodernistički teatar koji se koristi raznim kazališnim metodama – plesom, pjevanjem, glumom, miješa jezike, zapada u grotesku pa se potom naglo vraća klasičnoj glumi.
Svjetski poznata kazališna skupina u Zagrebu je već gostovala, također na Festivalu svjetskog kazališta. Zagrebačka ju je publika i ovaj put oduševljeno pozdravila, uz snažan aplauz i ovacije.
Peeping Tom u HNK-u nastupaju i u ponedjeljak 22. rujna, a festival se nastavlja izvedbama 24., 25. i 26. rujna na Sceni Travno višestruko nagrađivane predstave “Ganeš protiv Trećeg Reicha” australskog Back to Back Theatrea.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
