Na predstavljanju knjige “Zatvaranje kruga: ishod rascjepa 1971-1972” autorica Latinka Perović, jedna od najpoznatijih žrtava staljinističkih obračuna unutar nekadašnjeg Saveza komunista Jugoslavije, u srijedu je u Zagrebu rekla da su ona i drugi pripadnici liberalne frakcije u SKJ znali kako su promjene nužne, ali da su bili u zabludi kada su mislili da se reforme mogu provesti kroz samu svemoćnu partiju i uz Tita kao konačnog arbitra.
Na predstavljanju knjige u okviru Klio Festa posvećenog literaturi koja se bavi povijesnim temama, Latinka Perović rekla kako je publici željela ponuditi dokument o jednom vremenu koji može sadržavati neke od odgovora na pitanja zašto su nam se dogodili ratovi iz 90-ih godina prošlog stoljeća i zašto i kako se raspala nekadašnja zajednička država.
Perović je knjigu napisala još davne 1974. godine nakon što je kao liberal smijenjena s druge najvažnije dužnosti u Savezu komunista Srbije zajedno s Markom Nikezićem. Obračun sa srpskim liberalima u novijoj je povijesti ostao zabilježen kao nastojanje tadašnje partijske vrhuške predvođene Josipom Brozom Titom da uspostavi neku vrstu ravnoteže u represijama nad tadašnjim jugoslavenskim republikama nakon što su smijenjeni svi istaknutiji čelnici “hrvatskog proljeća” predvođeni Savkom Dabčević- Kučar i Mikom Tripalom.
“To je podatak o vremenu i dokument”, rekla je Perović pred zagrebačkom publikom govoreći o svojoj knjizi koja zapravo sve do ovogodišnjeg izdanja u nakladi sarajevske kuće Univeristy Press nije stigla do šire publike.
Prvo izdanje objavljeno je također u Sarajevu i to u “Svjetlosti” no 1991. pa je većina tiraža uništena u ratnim razaranjima, a niti jedan primjerak nije stigao, primjerice, do Beograda. Upravo stoga novo je izdanje svjetlo dana ugledalo baš sada iako je riječ o zbivanjima od prije gotovo pola stoljeća.
Perović je rekla kako je knjiga nastala iz njene potrebe da u sebi složi sliku o onome kroz što je prošla i da pojasni u čemu je sudjelovala i u kojoj je mjeri osobno za to odgovorna.
“Jednostavno sam to željela razumjeti”, kazala je Perović dodajući kako ju je na objavljivanje potaknuo Nikezić uoči smrti 1990. godine. Kazao je kako takav “suh i precizan” rukopis mora doći do čitatelja.
Perović sada kaže kako je na temelju svega kroz što je prošla najvažnija spoznaja to da se “autokracija ne može reformirati”.
Priznala je kako su ona i drugi pripadnici liberalne frakcije u SKJ znali da su promjene nužne, ali su bili u zabludi kada su mislili da se reforme mogu provesti kroz samu svemoćnu partiju i uz Tita kao konačnog arbitra.
“Bili smo kritička struja unutar partije i smatrala sam da je totalno gledište na to razdoblje bilo pojednostavljeno i potaknulo je paralizu pa je odložilo nužni dijalog unutar Jugoslavije”, kazala je Perović.
Smjena liberala početkom 70-ih godina, tvrdi Perović, označila je uvod u “duboke mentalne promjene u Srbiji” kojima se pripremilo “jezik sile” u rješavanju problema koji će se otvoriti Titovom biološkom smrću
“Ostali smo u zatvorenom krugu čiji je promjer sve manji”, zaključila je Perović.
Povjesničar iz Novog Sada Milivoj Bešlin, koji dobro poznaje djelovanje Latinke Perović i specijaliziran za temu srpskih liberala iz 70-ih godina, kazao je na promociji kako knjiga odgovara na pitanje o tome na koji je način poražena ideja moderne Srbije.
Ta memoarsko-dokumentarna knjiga, kako je rekao, s malo sjećanja a puno dokumenata sadrži rijetko viđenu autentičnost dok su, primjerice, “Hrvatski snovi i stvarnost” Savke Dabčević Kučar pisani dva desetljeća nakon sloma “hrvatskog proljeća” ispunjeni prije svega emocijama i kvalifikacijama iako su obje knjige nedvojbeno važni prilozi za povijest dramatičnih zbivanja koja su odredila sudbinu bivše jugoslavenske federacije.
