Pet činjenica o Daytonskom sporazumu

daytonski sporazum
Foto: NATO

“Dayton je zaustavio rat, ali nije donio mir kojem su se nadali konstitutivni narodi te zemlje, osobito Hrvati”, rekao je za Večenji list Josip Jerković, potpredsjednik Republike Srpske povodom 20. obljetnice Sporazuma.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.

Na temelju dogovora uspostavljen je mir u Bosni i Hercegovini, određen ustroj Bosne i Hercegovine, a i manje-više određen je kompletan politički život u BiH nakon rata.

Taj rat obilježila su brojna stradanja djece, žena i starijih osoba, progoni, masovna ubojstva i etničko čišćenje. Sporazum iz Daytona, potpisan 1995. godine, označio je konačan kraj rata i omogućio temelje napretka i oporavka ratom razrušene Bosne i Hercegovine.

Tko ga je potpisao?

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik BiH Alija Izetbegović i predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević potpisali su u Parizu Daytonski sporazum.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači, 14. prosinca 1995. godine.

Što je sporazumom određeno?

Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma. Sastavni dio tog dokumenta je i ustav temeljem kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina.

Sporazumom je određeno da će svaki od tri konstitutivna naroda birati svog člana u Predsjedništvo BiH. Također je određeno i teritorijalno ustrojstvo od dva entiteta: hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH (već ustrojene Washingtonskim sporazumom) na 51 posto teritorija i Republike Srpske na 49 posto teritorija.

Od Brčkog je napravljen distrikt koji povezuje oba entiteta. Od napravljenih teritorijalnih izmjena koje su uslijedile važno je napomenuti povlačenje HV-a i HVO-a koji su bili pred Banja Lukom, povlačenje VRS-a iz prostora oko Sarajeva i ustupanje koridora do Goražda Armiji BiH. Od okupiranih hrvatskih područja u Bosanskoj Posavini vraćen je samo Odžak.

U Republici Srpskoj, koja je etnički očišćena, tj. ubijeno ili protjerano je 94 posto Hrvata i nesrba, ostao je i simbol genocida – Srebrenica.

Ono što je utvrđeno Washingtonskim sporazumom, tj. mirovnim sporazumom između Hrvata i Bošnjaka unešeno je u Daytonski sporazum, a to su utapanje Hrvatske Republike Herceg-Bosne i dijela BiH koji se zvao Republika BiH (dio pod bošnjačkom kontrolom) u Federaciju BiH i uspostavljanje 10 županija u istoj.

Za provedbu sporazuma zadužen je Ured visokog predstavnika koji ima široke ovlasti, a tog predstavnika postavlja međunarodna zajednica koja tako nad BiH ima protektorat.

Najvažnije u tome, a to je ishod rata je takav da nijedna od strane nije pobijedila u ratu u BiH.

Izvornik zagubljen

Ni nakon dva desetljeća primjerci Sporazuma koji su se nalazili u Hrvatskoj i BiH nisu prevedeni, jer ne postoji politička volja.

Prema članovima izaslanstva RS u Daytonu, inačica na engleskome jeziku potpisana u Parizu 14. prosinca 1995. godine po povratku srpskog izaslanstva iz Pariza, bila je pohranjena u sefu tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika. Hrvatsko i bošnjačko izaslanstvo dobili su također svoje primjerke. u veljači 2008. godine doznalo se da je izvorni primjerak Općeg okvirnog sporazuma za mir zagubljen. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić otkrio je da je bosanskohercegovački primjerak izvornika nestao iz Arhiva BiH, a slično se ponovilo s izvornikom Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini. Na to je Županijsko tužiteljstvo pokrenulo istragu o ovom slučaju, i za njim se tragalo u arhivu Ministarstva vanjskih poslova i Arhivu BiH. Otkriveno je da nema ni jednog primjerka, ni hrvatskog, ni bošnjačkog ni srpskog. Zbog toga je na zahtjev Zastupničkoga doma Parlamentarne skupštine BiH Ministarstvo vanjskih poslova Francuske preko Ministarstva vanjskih poslova BiH krajem 2009. dostavila ovjerenu presliku izvornika Daytonskog sporazuma sa svim aneksima.

Na štetu Hrvata

Sporazum je postao izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota.

Mijenjao se tiho i prešutno kroz 20 godina, često na štetu Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda.

Biskupi Biskupske konferencije BiH (BK BiH) pozvali su nakon trodnevna zasjedanja u Sarajevu 2009. na promjenu rješenja iz Daytonskog sporazuma koje smatraju nepravednim za Hrvate, a hrvatske političare na ustrajnost u potpori Kreševskoj deklaraciji u kojoj se za sva tri naroda traže jednaka prava, navodi dnevnik.hr.

Zamke preranog zazivanja revizije Daytonskog sporazuma

Ovlašteni tumač Daytonskog sporazuma je, naravno, Ured visokog predstavnika (OHR), drugim riječima, mnogi, ne bez osnova, BiH smatraju državom pod protektoratom međunarodne zajednice, posebno kada znamo da su politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni kao dio Daytonskog sporazuma.

Za BiH se mnoge stvari jednostavno nameću i ne proizlaze iz volje tri konstitutivna naroda.

Više od dva desetljeća generator je nezadovoljstva i frustracija. Ali svatko je nezadovoljan iz svojih političkih razloga i svatko bi ga izmijenio na svoj način, koji se međusobno isključuju.

Hrvati bi ga izmijenili tako da (ponovno) ostvare svoju konstitutivnost, osiguraju svoju federalnu jedinicu i poštivanje svojih prava u drugim federalnim jedinicama.

Bošnjaci bi ga izmijenili tako da institucionalno potpuno istisnu Hrvate iz (po Daytonu) zajedničke Federacije i učine Republiku Srpsku opcijom za dugoročno (demografsko) osvajanje.

Srbi bi ga promijenili tako da Republiku Srpsku i formalno učine državom, zadržavši sve efekte ratnog etničkog čišćenja, istaknula je Višnja Starešina analizirajući trenutačno stanje u BiH, te “novu inicijativu” predsjednice RH.

Upravo je ovih dana Putin dodatno zaoštrio pozicije poručivši kako su se odnosi Rusije i SAD-a počeli kvariti još raspadom Jugoslavije. U takvim okolnostima, za interese Hrvata u BiH kao i za nacionalne interese Hrvatske, nije uputno pokretati bilo kakvu inicijativu za BiH izravnim zahtjevom za izmjenom Daytonskog sporazuma, koja podrazumijeva političke pogodbe nalik daytonskima. Jer pogodbe uvijek idu na račun najslabijeg.

Dakle na račun predlagača. Ukratko, niti je sad trenutak, niti je Bruxelles mjesto, niti je hrvatska predsjednica osoba koja bi trebala pozvati na izmjenu Daytonskog sporazuma. A kako je samo dan kasnije potvrdila američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack, to nije niti politika SAD-a.

Dok se srpska i bošnjačka politika kontinuirano i tajno pripremaju za novi rasplet, političko vodstvo Hrvata u BiH se ponaša kao naizmjenični vazal Banje Luke i Sarajeva.

Hrvatska politička javnost je potpuno neinformirana o zbivanjima u BiH, bez svijesti o njihovoj važnosti za stabilnost i sigurnost Hrvatske. A nisam sigurna da je i hrvatska predsjednica upućena u zamke preranog zazivanja revizije Daytonskog sporazuma, upozorila je Višnja Starešina.

U najgorem slučaju preuranjeno hrvatsko prizivanje promjene Daytonskog sporazuma može pomoći bosanskim Srbima da dobiju državu, Bošnjacima da osvoje svoj koridor prema južnoj Dalmaciji, Srbima da se učvrste u istočnoj Hercegovini. I da zajedno, mirnim političko-demografskim sredstvima postupno osvajaju Dubrovnik, što im 1992. – 1995. nije uspjelo oružjem.

U svakom slučaju takve nepripremljene inicijative, ne ostavljaju dojam ozbiljnosti. I to u trenutku kada je Hrvatska napokon u poziciji da u novom političkom raspletu sudjeluje kao članica NATO-a i EU-a, kada i na Pantovčaku i u Banskim dvorima ima ljude koji mogu nositi tu novu hrvatsku politiku. Bude li potreban, novi Dayton dolazi na kraju, zaključila je u Slobodnoj Dalmaciji Višnja Starešina.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.