Pjesnička večer Hrvoja Marka Peruzovića na ‘Susretu s autorom’ u Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu

Verbumova Knjižara sv. Frane u Splitu u utorak 4. listopada bila je domaćin još jednog “Susreta s autorom” na kojem je gostovao Hrvoje Marko Peruzović, a koji je ovom prigodom upriličio pjesničku večer u punom smislu riječi, izvodeći pred oduševljenom publikom izbor iz pjesničkog opusa koji će uskoro biti objavljen u njegovoj prvoj knjizi.

Određen narječjima i kulturnim sredinama Zagreba u kojem je rođen i u kojem je studirao, te Splita i Bola na Braču u kojima živi i djeluje, ovaj ponajprije akademski slikar, a potom pisac, otkrio je i bogatstvo jezičnog izričaja koje dolazi do izražaja u njegovim književnim radovima.

Osvrćući se na ovu krajevnu pripadnost istaknuo je kako je ona imala važnu ulogu u njegovu formiranju i kako ga je oblikovala u ovo što je danas, a pjesničko izražavanje na svakom od narječja daje osobitu draž njegovu opusu u kojem bilježi slike iz života.

Sklonost pisanoj riječi otkrio je još kao zagrebački školarac pišući za školske novine, a bio je i urednik školskoga lista. Taj dar pratio je njegov slikarski izbor. Već u osnovnoj školi znao je da želi biti slikar, a prvo upoznavanje sa slikama bilo je kroz stripove u kojima su uz sliku uvijek i tekstovi. Slikarski talent kod njega je prepoznat u ranoj dobi, a njegovu želju poduprli su i roditelji koji su ga usmjeravali na daljnje školovanje u tom pravcu.

Završio je grafički dizajn pri Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ðure Sedera, koji također piše pjesme, istaknuo je Peruzović, te dodao kako ništa nije slučajno.

Zapažen je kao pjesnik među slikarima zahvaljujući i nagradi Post scriptum za književnost na društvenim mrežama koja mu je dodijeljena 16. rujna ove godine na Kalibar bestivalu u Zadru. Riječ je o prvom takvom priznanju u svijetu koje se dodjeljuje za književnost na društvenim mrežama. Facebooku se pridružio prije osam godina, a uviđajući prednosti ove društvene mreže u komunikacijskom smislu polako je počeo bilježiti misli, aforizme i pjesme pa se do današnjeg dana sakupio raznolik opus koji jezikom, stilom, temama i izričajem govori o njegovim raznovrsnim interesima. Eseji i uvodnici koje piše s područja likovne umjetnosti, razlikuju se od pjesama, aforizama i kratkih proznih vrstama u kojima gotovo filozofski progovara o vlastitoj potrazi za smislom, dobrom, lijepim i istinitim.

Peruzović ističe da je oduvijek bio zainteresiran za ta pitanja, a da duboko uranjanje u umjetnost vodi u drugu dimenziju u kojoj se nužno otvaraju ta pitanja, pa na njih traži odgovore i u svom likovnom izričaju i u pisanoj riječi. U mnogim tekstovima do izražaja dolazi i njegova životna vedrina, pa se humorom često služi kako bi u prilikama koje nisu uvijek vedre, kako sam kaže, donio nešto vedrine i podsjetio na ono što je važno. Naime, poseban poticaj za daljnji rad dolazi mu upravo od prijatelja, poznanika i onih koji ga prate, a koji mu često govore kako im je svojim zapisom popravio dan. Uviđajući važnost komunikacijskog kanala kakav je Facebook nastoji služiti upravo tome – da pridonosi pozitivnome. Njegova stranica svojevrsna je mala kulturna pozornica na kojoj je moguće dobiti i dobru preporuku za knjigu, izložbu, glazbu itd.

Peruzović je zapaženi autor niza vrijednih umjetničkih radova. Osim slikarstvom bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, fotografijom, skulpturom i mozaikom. Mnogi od njegovih radova progovaraju o naslonjenosti na kršćansku tradiciju iz koje je potekao zahvaljujući obiteljskom odgoju, ali i o vlastitom sazrijevanju u umjetničkom izražavanju iz kršćanskog nadahnuća. Na “Susretu s autorom”, kojim je moderirala Jelena Hrgović, istaknuo je kako umjetnost uopće obiluje radovima nastalim iz kršćanskog nadahnuća te da je to nadahnuće važan dio njegova slikarskog rada, koje dolazi do izražaja i u pisanom obliku.

Peruzović je više godina i član neformalne pjesničke skupine “Rječilište” koja djeluje u Splitu, a pjesme su mu objavljenje u drugom zborniku “Rječilišta”. To je ujedno i njegovo prvo javljanje u pjesničkom smislu u javnom prostoru. Istaknuo je kako ova inicijativa okuplja zaljubljenike u pisanu riječ, a zajednički rad svakako pomaže u izgradnji. Za sebe ističe kako je više sklon pjesničkim formama koje nastaju u trenutku, nego proznim vrstama koje traže duže vremena. Inspiraciju često nalazi u životnim situacijama pa su i njegove pjesme životne.

Prisjećajući se rada na mozaiku postavljenom na pročelju župne crkve Gospe od Karmela u Zagvozdu prisjetio se kako je to za njega bio ne samo umjetnički izazov nego i proces životnog sazrijevanja u kojem je jasnije uvidio kako je i ljudski život svojevrstan mozaik sastavljen od mnoštva malih dijelova, ali važnih.