Knjiga nedavno preminuloga hrvatskoga teatrologa i književnoga kritičara Darka Gašparovića “Zlatno runo – Književni ogledići i ogledi” predstavljena je u utorak u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.
Po riječima urednika Antuna Paveškovića, Gašparović je bio iznimno dobro upućen u sve ono čime se bavio.
Od svakoga svog zareza i rečenice uvijek je upirao pogled naprijed, rekao je dodavši kako je Gašparović bio putokaz za sve ono što se osobno i zajednički traži u književnosti.
Akademik Boris Senker istaknuo je kako Gašparović u svojim esejima temeljito tematizira biblijske motive u književnim djelima te dodao kako su njegovi tekstovi nastajali kao bilješke na marginama upečatljivo pročitane literature. Naglasio je kako su mu ipak prevladavajuće teme smrt i nada u književnosti.
Knjiga “Zlatno runo – Književni ogledići i ogledi” (356 str.) podijeljena je na dvije cjeline – ogledići te ogledi. U noj je objavljeno dvadesetak tekstova, koji su, osim teksta – “Umiranje u doba mjedi” o Slobodanu Šnajderu, objavljivani u književnoj periodici.
Knjigu je objavilo Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu.
Darko Gašparović (1944.-2017.) bio je teatrolog, dramaturg, kazališni kritičar i dramski pisac. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1963., diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i francuski jezik s književnošću 1969. Poslijediplomski studij završio magisterijem na istome Fakultetu 1976. tezom Krležina rana dramatika, a doktorat iz područja društveno-humanističkih znanosti postigao u Sveučilištu u Zagrebu 1986. tezom Teorijski aspekti apsurda i anarhije u književnosti Janka Polića Kamova. Bio je član suradnik HAZU.
