Knjiga hrvatske iseljeničke spisateljice Valentine Krčmar “Snivala sam Božić u Hrvatskoj” predstavljena je u četvrtak u Hrvatskoj matici iseljenika (HMI) u Zagrebu.
Knjigu su predstavili urednik Damir Borovčak, ravnateljica HMI-ja Ana-Marija Piskulić, ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje Tuškanac Zdenko Mlakar i autorica Valentina Krčmar.
Po Borovčakovim riječima, knjiga nije bezazleni putopis o hrvatskim ljepotama u kojoj autorica bilježi događaje, opisuje područja i krajeve nego, uza sve to, kroz retke ove knjige probija silna ljubav prema domovini.
U tekstovima se osjeća posebno autoričin karakter, koji dolazi do izražaja u silnoj sućuti i razumijevanju prema bližnjima, prijateljima i ljudima koje susreće te posebno prema onima koji su stradali u agresiji na Hrvatsku, rekao je Borovčak.
Naglasio je kako kroz njezine prozne i lirske crtice u knjizi do izražaja dolaze i veliki hrvatski problemi poput onih oko demografskih pitanja i stalnoga iseljavanja te napuštanje svoje zemlje.
Knjiga, istaknuo je Borovčak, ima deset poglavlja, od kojih su njih sedam sastavni dio knjige, 79 podrubnica ili bilježaka, 305 imena te 105 fotografija.
Piskulić je ustvrdila kako je autorica u svoju knjigu kao istinska istraživačica utkala znatiželju i strast, koji zajedno djeluju na čitatelja. Ocijenila je i kako je knjiga lišena sebeljublja pa iz nje prodire, kako je rekla, nepatvorena ljubav iseljenika prema domovini.
Knjiga “Snivala sam Božić u Hrvatskoj” putopisna je proza, a nastavak je prve autoričine knjige, koju je zaključila razmišljanjem o neodlasku u Pariz pa ovu knjigu počinje opisom Pariza u kojem je, tvrdi, naučila kako treba voljeti svoju zemlju.
Knjiga se sastoji od šest povezanih cjelina naslovljenih – Priče o ljepotama, Putevima hrabrih, Hrvatski biseri, Naše boli i patnje te I za kraj. Tu su i upečatljive fotografije i kazalo imena koje se čita kao uzbudljivi i dojmljivi dnevnik autorice koja umije putovati svijetom.
Valentina Krčmar je spisateljica, kulturna i humanitarna djelatnica. Živi u Kanadi, a rođena je u Vrbanji kraj Županje, odrasla u Zagrebu gdje se školovala i diplomirala humanističke studije na Filozofskom fakultetu. Godine 1970. odselila je s obitelji u Toronto, gdje je sa suprugom osnovala geodetsku tvrtku. Za Domovinskoga rata uključila se u rad hrvatske zajednice. U udruzi Almae matris Croaticae alumni (AMCA) bila je predsjednica (1997.-99.), kao i u udruzi Bedem ljubavi, čiji je ogranak osnovala 1990. u Torontu. Surađivala je sa Crvenim križem, UNICEF-om, UN-om, pisala u kanadskom tisku, posebice u dnevnicima Toronto Star i Sun, s ciljem pomoći domovini u Domovinskome ratu. Odlikovana je Redom hrvatskog pletera 1996. Objavila je 2005. knjigu “Hrvatska mojim očima i srcem”.
