Proslavljeni hrvatski dirigent i glazbeni pedagog s karijerom dužom od šest desetljeća, maestro Vladimir Kranjčević, umro je u nedjelju u Odri u 84. godini.
Kranjčević se glazbom počeo baviti u Križevcima, kada je kao dijete počeo svirati klavir, a kasnije je dirigirao i crkvenim zborovima, no muzičku školu završio je u Zagrebu. Dirigiranje je studirao kod Slavka Zlatića i Igora Markeviča, a magistrirao 1980. kod Vojislava Ilića.
Inače je pijanističku karijeru morao prekinuti zbog ozljede zbog čega se posvetio posvetio dirigiranju i pedagoškom radu, uz aktivno djelovanje na raznim područjima glazbene scene.
Bio je šef-dirigent Komornog orkestra Vatroslav Lisinski (1972.-1976.), Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić (1974.-1987.), Mješovitog zbora HRT-a (1976.-1982.), Zagrebačkih madrigalista (1980.-1985.), Simfonijskog orkestra HRT-a (1983.-1988.), u muzičkoj produkciji RTB-a (1988.-1991.) i Komorne opere b.b. Zagreb.
Obavljao je dužnosti direktora Muzičke škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1972.-1976.), ravnatelja Opere HNK-a u Zagrebu (1994.-2002.), umjetničkog rukovoditelja (jedan je od utemeljenja 1971.), te ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri (1994.-2006.).
Bio je predsjednik je Oratorijskog društva sv. Marka – Cantores Sancti Marci, župnog zbora crkve sv. Marka. Za vrijeme života dobio je nagrade Milka Trnina, Josipa Štolcera Slavenskog, Vladimira Nazora kao nagradu Grada Zagreba i Porina za životno djelo. Također je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Antuna Radića te Redom hrvatskog pletera.
