Velika je tema protekloga mjeseca, naravno, nogomet. Prof. dr. sc. Josip Grbac piše u prosinačkom broju kršćanske revije Kana o svijetloj strani nogometa koji je za vrijeme Svjetskog prvenstva barem nakratko bacio u sjenu naše svakodnevne brige, ali piše i o drugoj strani medalje Svjetskog prvenstva u Katru i o razlozima zašto se ono održavalo upravo tamo.
Dio članka, uz odobrenje izdavača, prenosimo u nastavku.
> Prof. Grbac: Hod za život temelj je demokratskog društva, Tomašević je trebao biti u prvim redovima Hoda
> Josip Grbac: EU želi ukloniti Božić, želi ubiti i ono malo duše što je u Europi još ostala
Svijetla i tamna lica nogometa
Dok smo nedavno obilježavali Svjetski dan siromašnih, dok papa Franjo priređuje u toj prigodi ručak za 1300 siromašnih osoba i beskućnika, dotle na drugoj strani svijeta nogomet služi kao pokazatelj basnoslovnog bogatstva jedne zemlje i njezinih stanovnika. Jasno je da u svijetu postoje enormni bogati ljudi, obitelji i zemlje, s jedne strane, i ti isti, samo enormno siromašni, s druge strane. No apsurdno je da upravo jedan sport koji omogućuje da onaj koji je siromašan bude u igri bolji od onoga tko je bogat, sada ozakonjuje i „posvećuje“ te razlike i nepravde.
> Deset reprezentacija prosvjedovalo protiv FIFA-e zbog trake duginih boja, koju je Hrvatska odbila nositi: Pet ih odustalo zbog sankcija
Neke bogate zapadnoeuropske zemlje najviše pozornosti i kritike usmjerile su na činjenicu što Katar, kao muslimanska zemlja, ne dopušta u igri propagandu tzv. LGBT zajednica, i to tako što ne dopušta da kapetani reprezentacija na nadlaktici nose oznaku u duginim bojama. To je za njih očito najveći i jedini znak diskriminacije. A što je s diskriminacijom između bogatih i siromašnih? Tko se uopće zapitao koliko Katar, sa svim svojim bogatstvom, pridonosi smanjenju siromaštva u svijetu?
Kada nogomet postane uistinu „sporedna stvar“
Iritira nas takvo razmetanje bogatstvom, zlatnim kvakama na vratima i školjkama u WC-ima, umjetnim jezerima punima pitke vode usred pustinje, gradovima namijenjenima samo bogatima izgrađenima usred mora. Sve to djeluje anakrono i sramotno kada gledamo na bijedne uvjete u kojima mnogi ljudi i obitelji žive, ne samo u arapskom svijetu nego uopće.
Umjesto da su neke europske zemlje i čelnici FIFA-e, određivanjem mjesta održavanja Svjetskog prvenstva, prigrabili velike koristi i golem novac, trebali su barem malo pozabaviti se pitanjem o kojem govorimo. To, međutim, njima nije bilo ni nakraj pameti. Njima je bilo samo važno ne zamjeriti se Katru i zato su bogato nagrađeni. Ono što najviše smeta istinske ljubitelje nogometa jest činjenica da je nogomet u svemu tome bio, a i ostao, sasvim sporedna stvar, svojevrsna razbibriga za obične ljude koji su dugo štedjeli novac kako bi mogli navijati za svoje miljenike.
Kaže se da je nogomet „najvažnija sporedna stvar na svijetu“. Imam dojam da se ovoga puta istinsko nadmetanje, istinski „nogomet“, onaj financijski, „igrao“ iza dobro zatvorenih vrata, daleko od šire javnosti.
(…)
Dobra lekcija iz Katra
Osim svih zamjerki koje cjelokupnom događanju, pa i samo Katru, možemo usmjeriti, jednu stvar moramo priznati katarskim vođama. Oni se doslovno drže svojih načela koja su uglavnom inspirirana islamskom vjerom. Za sve nas neka od tih načela nama su čudna, katkada neprihvatljiva, a najčešće nerazumljiva.
Nema konzumacije alkohola u javnosti, nema golotinje na ulicama, nije dopušteno neko strastveno ljubljenje u javnosti, i još mnogo toga. Od njihovih čelnika slušali smo opetovano izjave kako su svi dobrodošli u Katar, ali od svih očekuju da poštuju njihovu kulturu, njihove običaje, stil života, ponašanje u javnosti, javni moral i tomu slično. Za njih tu iznimaka nema. Mi Europljani to teško možemo shvatiti, jer smo i kao građani i kao vjernici uvelike „razvodnjeni“. Sjećam se kakva je bura nastala kada se pokušalo u nekim našim turističkim središtima zabraniti šetnje u kupaćim kostimima središtem gradova.
> Prof. Grbac: Kako odgovoriti na agresivne napade na brak, obitelj, život?
> Prof. Grbac: Ne smijemo dopustiti da se hrvatski političari ‘stvaraju’ u nekim EU institucijama
A da ne govorimo o tome kako nam neka moralna načela koja svoj temelj imaju u kršćanskoj vjeri ovdje u Europi možda, doduše, i nešto vrijede unutar zidova naših domova, ali nemaju gotovo nikakav utjecaj na javni život, na odredbe naše politike i naših zakonodavaca. Katar, u svoj toj vrevi oko Svjetskog nogometnog prvenstva, odlučio je zaštititi svoju kulturu, način života, ponašanje u sferi javnog morala.
To mu se mora priznati, koliko god se mi, a pogotovo oni koji tamo odlaze ili su tamo otišli, s time ne moraju složiti. Takva odlučnost u zaštiti svoje kulture i sveopćeg identiteta Europi i Hrvatskoj nedostaju. Pogotovo smo mi u Hrvatskoj, napose kada je u pitanju mogućnost profita, spremni žrtvovati sve. A to, na duge staze, svakako nije dobro.
Prof. dr. sc. Josip Grbac
Preostali dio članka potražite u tiskanom ili eIzdanju Kane.
O autoru
* Prof. dr. sc. Josip Grbac svećenik je i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologija u Rijeci. Rođen je 1955. u istarskom Lanišću, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je 1974. godine u Biskupskoj gimnaziji u Pazinu. Od 1976. godine studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je 1983. godine završio magisterij iz moralne teologije i stekao akademski naziv magistra teološke znanosti iz moralne teologije.
Godine 1982. zaređen je za svećenika u Porečko-pulskoj biskupiji. Doktorsku radnju s temom ”Ljudski rad i integralni poziv čovjeka” obranio je 1987. godine. U rujnu 1988. Grbac postaje profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci. Od 1994. do 2000. godine u dva mandata obnaša dužnost rektora Teologije u Rijeci.
U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2004. godine, a 2010. i u zvanje redovitog profesora. Bio je u jednom mandatu član Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i tajnik komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. Sada je, već u drugom mandatu, član Vijeća HBK za nauk vjere. Od 2006. do 2010. godine bio je glavni je i odgovorni urednik Riječkog teološkog časopisa. Prof. dr. sc. Grbac član je znanstvenog vijeće u nekoliko časopisa.
Iz njegove bibliografije mogu se izdvojiti knjige: Graditelji Kraljevstva. Teologija rada II. vatikanskog sabora (Rijeka 1996.), Kršćanska etika u ozračju svakodnevice (Pazin 2004.), Etičke dvojbe hrvatskog društva: O važnosti odgoja za moralne vrijednosti (Zagreb 2009.). Urednik je nekoliko zbornika, a napisao je i objavio 60-ak znanstvenih i stručnih radova.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
