Standardni jezik kolosalna je sila jednoga naroda jer bismo se bez njega podijelili na više govora, dok su dijalekti bogatstvo hrvatskoga jezika, istaknula je profesorica Sanja Vulić sudjelujući u srijedu navečer na tribini Odjela za jezikoslovlje Matice hrvatske “Hrvatska narječja – blagoslovljena baština”.
Naši su dijalekti bogatstvo hrvatskoga jezika, od čijih se leksičkih mogućnosti može obogaćivati hrvatski standardni jezik, rekla je prof. Vulić s Hrvatskih studija, pojasnivši da hrvatska narječja – štokavština, čakavština i kajkavština nisu posebni jezici, kako nam se to pokušava nametnuti.
Podsjetila je da su stari hrvatski pisci svoj jezik uvijek nazivali hrvatskim, a pojmovi – čakavski, kajkavski i štokavski javljaju se tek sredinom 19. stoljeća.
“Gdje bi nas odvelo prevladavanje mjesnih govora na štetu hrvatskoga standardnoga jezika”, upitala je prof. Vulić, upozorivši da bi to moglo voditi apsurdnim podjelama, kao što su ‘šokački’ ili, pak, ‘bunjevački jezik’.
Založila se za postupno uvođenje cijeloga niza potiskivanih riječi u hrvatskom standardnom jeziku tijekom ‘jugoslavenskog razdoblja’, od 1918. do 1990. godine, a koje su bile zajednička baština hrvatske – i čakavštine i kajkavštine i štokavštine.
Tragično je da se naša vlastita baština pokušava pokrenuti protiv nas samih, naglasila je prof. Sanja Vulić, dodavši kako je standardni hrvatski jezik ‘elastično stabilan’.
Zato, ističe prof. Vulić, umjesto rastakanja vlastitoga standardnoga jezika treba poboljšavati njegovu kulturu.
“Čemu hrvatski jezik pretvarati u jezik zamjenica kada imamo svoje riječi u našim govorima”, zaključila je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
