Recenzija knjige ‘I dok je srca bit će i Kroacije’: Renata Dobrić ostavila je dobar trag u nastojanju da se o Hrvatskoj govori istinito

Foto: narod.hr

Poznati Matošev stih “I dok je srca bit će i Kroacije” naslov je vrijedne knjige, zbirke od ukupno sedam kratkih priča, monodrama autorice Renate Dobrić, koja predstavlja svojevrstan vremeplov i kazalo naše povijesti između dva rata, onog drugog svjetskog i domovinskog.

“Sve za Hrvatsku” i “I dok je srca bit će i Kroacije”, prve su dvije monodrame u kojima Renata Dobrić kroz lik hrvatskog branitelja opisuje ljude koji su za hrvatsku bili spremni položiti svoj život, te njihovo suočavanje sa sadašnjošću u kojoj su na javnopolitičkoj sceni prisutni neki drugi ljudi, koji za Hrvatsku nisu spremni dati ništa. Autorica opisuje sraz dvaju svjetova, onih na fronti i onih daleko od fronte, te njihovo nerazumjevanje. Ona otvara dušu branitelja kojima se gazi ponos i koji u takvom svijetu podižu ruku na sebe. Iznad svega ističe njihovu svijest kako žrtva nije uzaludna.

Nevenka Nekić: Monodrame Renate Dobrić nepoćudne su zbog svojeg domoljubnog i kršćanskog nadahnuća

Naslovi druge dvije priče; “I posli krupe – Bog mi je pomoga”, te “Oči su pune, ma je duša prazna”, govore o životima naših predaka. O njihovoj vjeri, tradiciji, običajima, poštenju, poštovanju i uzajamnom uvažavanju, te iznad svega želji za opstankom i ostankom na ovoj lijepoj zemlji. Posebno su naglašeni i detaljno opisani naši stari vjerski običaji koji su okupljali brojne obitelji i predstavljali okosnicu društvenog života tog vremena. Važnost očuvanja identiteta upravo kroz ljubav prema domovini, narodu i vjeri, kao temeljih stupova opstanka, izraženi su kroz emotivna dočaravanja govornika.

U priči naslovljenoj “Sućuračka golgota” opisana je najveća tragedija u povijesti autoričinog Kaštel Sućurca kada su 05. studenog 1943. u 15:05 saveznički avioni bombardirali to mjesto, te pogodivši crkvu u kojoj se u tom trenutku održavala misa, ubili 65 ljudi, od ukupno 97 koliko ih je tog tužnog dana poginulo. Crkva je sravnjena sa zemjom, a ostao je čitav samo zvonik.

Zanimljiv detalj zabilježen u ovoj priči govori o velikoj povijesnoj nepravdi i laži koja je učinjena 1968. godine, kada je na zvonik postavljena spomen ploča na kojoj je pisalo da su poginuli u crkvi bili žrtve fašističkog terora. Ta nepravda i laž ispravljeni su tek poslije pola stoljeća, zamjenom stare ploče sa novom, na kojoj piše istina, da su poginuli u crkvi bili žrtve savezničkog bombardiranja.

Autorica postavlja i još jedno neodgovoreno povijesno pitanje; Tko je saveznicima ukazao crkvu kao “legitiman vojni cilj”?

U priči “Miljenik Zvijezde mora” opisan je život fra Bernardina Sokola, našeg vrhunskog glazbenika kojeg su 28. rujna 1944. partizani sa samostana na Badiji odveli navodno u Vis na saslušanje, nakon kojeg je more izbacilo njegovo mrtvo tijelo u Orebiću. U toj priči spominju se još dva velika glazbenika mučenika; fra Ivu Perana i isusovca Petra Pericu, autora poznate pjesme “Zdravo djevo kraljice Hrvata”, a kojeg su partizani ubili na Daksi kod Dubrovnika.

“Karta za vječnost” posljednja je priča koja evocira mučeničke smrti mnogih fratara na Širokom Brijegu, a posebno je posvećena fra Mariofilu Sivriću. U njoj se opisuje bestijalnost njihovih partizanskih egzekutora, te mržnju prema svemu hrvatskom što su nosili u sebi. Svirepa ubojstva metkom u potiljak, vezivanje žicom, spaljivanje ubijenih ljudi, oskvrnjivanje svetinja, uništavanje knjiga i spisa, te izrugivanje i vrjeđanje, uz traženje odricanja Boga, svakako su važni zapisi koje bi naša javnost trebala znati.

Vrijedna su svjedočanstva svjedoka tih događaja koji jasno govore da fratri nisu bili nikakav “legitiman vojni cilj”, ali je cilj onih koji su ih ubijali bio jasan; ubiti Hrvatsku. A ti sveti ljudi su u tom dijelu zemaljske kugle predstavljali upravo to, Hrvastku.

Između ove dvije zadnje priče i one dvije prve mnogo je poveznica!
Uništavanje Hrvatske, ubijanje njezinih intelektualaca, glazbenika, vjerskih učenjaka, zatiranje identiteta, oduzimanje elementarnih ljudskih prava, zatiranje nacionalnih simbola, i iznad svega povijesne laži, zajednički su nazivnik tim vremenima koje su činili ljudi ili neljudi.

Ipak ljudsko srce i ljubav preživjeli su sve. Preživljela je Hrvatska.
Preživjela i nadživjela one koji su je mrzili i koji je nisu htjeli.
Svi će jednog dana umrjeti. Dobri ljudi će pamtiti one koji su ubijeni i umrli mučeničkom smrću zbog Hrvatske. One koji su ubijali zbog Hrvatske, neće pamtiti nitko, osim onih zlih i zločestih.
Neka je svima to na utjehu.

Za pohvalu je i preporuku ovo djelo Renate Dobrić koja je ostavila dobar trag u nastojanju da se o Hrvatskoj govori lijepo i istinito, te da se njeguju i baštine one tradicionalne vrijednosti koje nas određuju kao narod.
I dok je srca bit će i Kroacije, najbolji je mogući naslov ovoj knjizi koju od srca preporučam svima.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr