Put svetosti, kojim je odano pošao, savjetovao je i drugima ovim riječima: „Tko želi napredovati u službi Božjoj, svaki dan mora započinjati živjeti Božji život novim žarom, stajati u prisutnosti Božjoj koliko je više moguće i u svojem djelovanju imati za cilj samo slavu Božju”.
Biskup Karlo Boromejski postao je posebno omiljen kod vjernika („San Carlone“) zbog svojeg nesebičnog zalaganja i brige za bolesnike u vrijeme velike kužne pošasti u Milanu 1576.
Karlo Boromejski potječe iz jedne od najuglednijih obitelji nekadašnje kneževine Milana (Italija). Rođen je u Aroni 2. listopada 1538. Otac mu je bio ugledan senator grada Milana, majka iz patricijske obitelji Medici. Kad je Karlova majka umrla, bilo je to u djetinjoj dobi, odgoj Karla i ostale dvoje djece preuzela je maćeha Tadeja Dal Verme. Od šesnaest godina Karlo je pošao na sveučilište u Paviju, gdje je stekao doktorat iz crkvenoga i civilnog prava. Po želji oca, i još više po svojoj želji, Karlo je htio postati svećenik. Rano je uključen u visoke crkvene krugove. Kad je njegov ujak, Gian Angelo Medici, postao papom imenom Pio IV., Karlo je imenovan kardinalom (31. siječnja 1560). i stalnim upraviteljem milanske nadbiskupije (8. veljače 1560.). Službu milanskog nadbiskupa vršio je iz Rima, gdje je imao i druge važne crkvene poslove.
Karlo Boromejski bio je čovjek snažna duha i veliki crkveni reformator. Na temelju zaključaka koncila u Tridentu zdušno se zalagao za obnovu u svim pravcima crkvenog života: u liturgiji, u upravljanju crkvenih dobara, u odgoju klera, u promicanju i nadzoru karitativnih ustanova. Sva ta nastojanja posebno su istaknuta na pokrajinskom crkvenom saboru u Milanu. 1565. godine osnovao je odgojni zavod za buduće svećenike, najprije u Milanu, a zatim i u drugim krajevima.
Bio je neumoran u pastoralnim pohodima (vizitacijama) u svojoj nadbiskupiji; osnivao je i promicao bratovštine, među kojima posebno „Bratovštinu presvetog Sakramenta” koja je širila pobožnost u čast stvarne Isusove prisutnosti u hostiji.
Živio je izrazito pokornički, sate provodi u molitvi. Umro je u Milanu 3. studenog 1584. godine. Svetim ga je proglasio papa Pavao V. 1610. godine.
Put svetosti, kojim je odano pošao, savjetovao je i drugima ovim riječima: „Tko želi napredovati u službi Božjoj, svaki dan mora započinjati živjeti Božji život novim žarom, stajati u prisutnosti Božjoj koliko je više moguće i u svojem djelovanju imati za cilj samo slavu Božju.
Molitva: Gospodine, čuvaj u svome narodu onaj duh kojim si ispunio svetog biskupa Karla: da se tvoja Crkva trajno obnavlja i sve sličnija Kristu svijetu otkriva njegovo lice. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
