Gostujući u popularnoj emisiji Bujica na Z1 televiziji, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava u emisiji je posebno komentirao izjave protejereja Gorana Goranovića, paroha iz Bobote pored Vukovara, koji je u srbijanskim medijima gradonačelnika optužio da “hapsi Srbe po Vukovaru”. Paroh iz hrama Svetog Georgija pohvalio se također da je tijekom nogometnog prvenstva u Rusiji “navijao za sve, samo ne za Hrvate” i da je za njega “tragedija dokle su Hrvati stigli”! Goranović je još izrazio nadu da se njegova “ćerka neće zaljubiti u Hrvata, niti se za njega udati”.
> (VIDEO) Ivan Penava: ‘Orepić mi je decidirano rekao da se ne petljam u smrt Darka Pajićića’
“Proveo sam gotovo 8 godina kao nastavnik, pa kao ravnatelj škole šest godina i tek onda sam postao gradonačelnik. Vrlo dobro znam taj mentalitet i drago mi je što ste pročitali Goranovićeve izjave. Mi u Vukovaru dobro znamo kakve su to poruke i o čemu se tu radi. Iako ljudi u mnogim gradovima diljem Hrvatske također znaju s čime se sve susrećemo, ipak, ima i onih koji žive u gradovima koji nisu bili ratom pogođeni pa ne znaju i misle da smo pomalo radikalni, ekstremisti ili militanti. No, stvari su bitno drukčije. Ministarstvo znanosti i prosvjetne inspekcije trebale bi obratiti pozornost na ovog svećenika, jer upravo takvi predaju pravoslavni vjeronauk u školama i možete misliti što uče djecu ljudi. Oni se ne libe reći za novine da su navijali za sve, osim za Hrvatsku i da je tragedija dokle smo se plasirali”, prokomentirao je vukovarski gradonačelnik.
> Povjesničar Stjepan Lozo: ‘SPC izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima’
> Hrvatski biskupi pisali patrijarhu SPC-a Irineju: Evo što stoji u pismu!
Protojerej Goran Goranović paroh je u Boboti kraj Vukovara, jednom od mjesta koje je bilo stožer pobune u Istočnoj Slavoniji i mjesto od kuda su kretali napadi na Vukovar, Dalj, ali i Osijek. U Boboti se nalazio i logor za Hrvate gdje su mnogi Hrvati Tordinaca, Vukovara, Tenje i 122. brigade iz Đakova bili odvedeni u strašna mučenja i smrt, a protiv tih osoba su logoraši odavno podnijeli prijave DORH-u.
U svom intervju ovaj svećenik SPC-a govori o tome kako je na SP u Rusiji navijao za sve osim za Hrvatsku i da uspjeh reprezentacije Hrvatske smatra tragedijom.
Naglašava već stare i poznate priče o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, o tome kako nije ravnopravan s ostalim građanima Hrvatske, kako se hapsi Srbe zbog ratnih zločina nad Hrvatima, o tome kako se srpsku djecu u školama uči da je Franjo Tuđman bio heroj, te kako se nada da mu se kćerka neće zaljubiti u Hrvata, piše espreso.rs
Prenosimo zanimljive dijelove intervjua:
Odmah smo pitali zašto je privremeni paroh?
– Ja sam rođen u Vukovaru, živio sam u Mirkovcima, fakultet sam završio u Beogradu. Privremeni sam već 18 godina (smijeh). Počeli smo priču temom ikona koje su nakon rata vraćene crkvi Svetog Georgija. Tri sanduka s 24 ikone su stigli i one su zapečaćene, još 14 ikona fali.
Zna li se gdje su one bile do sada?
– One su bile u Novom Sadu na restauraciji. Ikone nisu nestale, one su legalno iznesene odavde (za vrijeme agresije na Hrvatsku u drugu državu Srbiju op.). Godine 1991/92 one su odnesene na restauraciju i evo sada su vraćene. Netko misli da je to ratom odneseno i da se to sada vraća, ali to nije tako. Te ikone nije nitko ukrao i odnio, one su ponavljam, legalno za vrijeme episkopa Lukijana odnesene na restauraciju u Srbiju.
Ovo dakle država Srbija vraća Hrvatskoj ikone?
– Tako je. To je srpsko kulturno dobro, a ne hrvatsko. Mediji u Srbiji prenose vijest o ikonama kao da je njih neko ukrao i meni to jako smeta.
Što Hrvatska zauzvrat daje Srbiji?
– Mene to baš živo zanima. Evo uhićuje Srbe po Vukovaru. Prije par dana su bila uhićenja, pod izgovorom za ratne zločine. U Vukovaru gradonačelnik radi prosvjede i tvrdi da se još četnici šetaju po gradu?!
Kako Vi, kao paroh surađujete s vlastima?
– Ja sa svima za sada surađujem dobro… Ne znam što da ti kažem na to pitanje. Ja sam čovjek koji ima najviše problema ovdje. Za 12 godina u Oroliku sam bio na sudu 5 godina i sve sam ih dobio, u Tenju sam bio 6 mjeseci na sudu i to sam dobio…
A zašto ste išli na sud?
– Zato što se ja ne slažem s ovom državom (Hrvatskom op.), ne mogu se uklopiti u njihov sistem. Mnogi govore da smo mi ovdje ravnopravni. Nismo, mi smo ovdje građani desetog reda. Ja imam sedmero djece, od toga jedno s posebnim potrebama, ja sam to dijete slao u Osijek u vrtić i svi plaćaju vrtić po 400 kuna, a za moje dijete 1400 kuna. Pod izgovorom da ovo selo u kome živim ne spada u Osječko-baranjsku županiju, da ne pričamo dalje. Ja sam prihvatio da za svoje dijete, za vrtić platim 2000 eura za 10 mjeseci, ali da nisam imao bih problem.
Da li je to samo zbog toga što ste Srbin?
– Ne znam što da mislim, najiskrenije vam kažem. Ja nisam ravnopravan s drugim ljudima. Ne tuče mene nitko, zato što ne smiju. Ja jednostavno ne dam na sebe. Ja sam dosta pomagao Hrvatima, u Berku sam izmirio narod i nisam ja problem. Druge stvari su problem.
Kako još Srbi osjećaju tu nepravdu na sebi?
– Ne znam ima li 1000 Srba sada u Boboti. Mojih petero djece se rodilo u Vinkovcima, pa je bio problem zašto smo sinu dali ime Gavrilo. Kada je žena rađala sina Zorana, ginekolog ju je na porođaju pitao hoće li sinu dati ime Benedikt i slično. Takav je život. Pričaju da mi imamo sva prava, da smo zadovoljni svim i svačim, ali ja vam kažem da ovdje što se tiče Srba vlada sveopća nesigurnost. Evo, recimo sada, kada se igralo Svjetsko prvenstvo i kada je Hrvatska igrala protiv Argentine došla je ekipa meni pod prozor pjevati ustaške pjesme i tada su razbili autobusnu postaju.
Za koga su tada navijali Srbi?
– Ja sam navijao za sve, samo za Hrvate nisam i za mene je ovo tragedija što su stigli dokle su stigli.
Idu li Vaša djeca u srpsku ili mješovitu školu?
– Moja djeca idu u srpsku školu. Moj Jovan koji ide u srednju školu u Vukovaru pohađa srpski razred. Ja nemam ništa protiv da se srpska djeca druže s hrvatskom i s njima susreću. Mješoviti razredi u Hrvatskoj izgledaju tako što Srbi daju svoju djecu da idu i slušaju nastavu po hrvatskom programu i uče da je Franjo Tuđman bio heroj. Evo naprimjer, moje dijete ide u školu Josipa Matoša, koju pohađaju djeca s posebnim potrebama i njega su na Dan oslobođenja Vukovara vodili na groblje da izrazi pijetet palim osloboditeljima Vukovara, zamislite koja je to njihova bolest? Da sam ja otišao u školu i rekao da ne dam, izašao bih u novinama kako sam ja četnik, a već su me tako krstili, odmah bi me saslušavala policija i slično.
Kako se Srbi ponašaju kada je Dan oslobođenja Vukovara?
– Toga dana je gužva na granici na izlazu ka Srbiji, svi se uglavnom sklanjaju da ne gledaju to čudo.
Kada je bio rat imali ste 16 godina, kako danas gledate na te dane?
– To su teški dani, najteži. Mene je rat zatekao u Vinkovicima, izgubio sam mnoge prijatelje, obitelj. Morao sam tako mlad početi raditi i zarađivati. Radio sam po Svilanjcu, zidao kuće da se prehranim. Upisao sam studij i primljen živjeti u Studentskom gradu, živjelo je nas osmorica u sobi. Teška su to vremena.
Daje li Hrvatska neki novac za lokalnu zajednicu ovdje u Boboti?
– Hrvatska daje novac za sve, ponavljam ovdje više nije problem novac. Crkva je pod zaštitom Ministarstva kulture Hrvatske. Problemi su druge prirode, na primjer škole koje rade po srpskom programu čekaju na registraciju, neće biti registrirane nikada, problem je ćirilice, nema više povratka. Ja imam naprimjer dvojezične dokumente i kada god me policija zaustavi ismijavaju me, pa jedan drugom pokazuju osobne iskaznice i govore: “Vidi na što sliče ovi dokumenti?”. Zbog tog šikaniranja Srbi i ne koriste pravo na dvojezične dokumente.
Ima li prelazaka Srba u katoličanstvo?
– Ovdje nema, ali imamo problema da ako je Srbin oženio Hrvaticu i on gubi sve veze koje je imao sa srpstvom, pravoslavljem, crkvom. Ali nasilnih prelazaka nema.
Družite li se vi s Hrvatima?
– Moj sin ne. Ja imam dosta prijatelja Hrvata, ima tu dosta pametnih ljudi. Problem je u politici. Srbi su dežurni krivci za sve u Hrvatskoj. Ja moram paziti pred njima što ću pričati.
Što ako Vam se sin zaljubi u Hrvaticu?
– Pa što, bio sam i ja jednom zaljubljen u Hrvaticu. Nemam ja ništa protiv, ali se moraju znati pravila ponašanja. (smijeh)
A šta ako se kćerka zaljubi u Hrvata?
– Ja se nadam da do toga neće doći. Ja ne mogu nikome ništa zabraniti. Život je čudo. Može ona otići u Srbiju i tamo upoznati Hrvata, sve je moguće.
Je li Srbima bilo bolje za vrijeme Milanovića ili sada HDZ-a?
– Sve je to isto, mislim da je najbolje bilo dok je Sanader bio na vlasti. Milanović je prevario srpski narod. Mi smo po Erdutskom sporazumu imali pravo na zamjenike ministara koji bi nam garantirali neku sigurnost. On kada je došao na vlast stavio je 5 ministara Srba i ukinuo ta prava iz Erdutskog sporazuma. Za mene Milorad Pupovac nije predstavnik Srba, on je za vrijeme rata bio u Zagrebu, a ne ovdje, njega je postavio Franjo Tuđman. Sin Milorada Pupovca se vjenčao u katedrali u Zagrebu, ja nemam ništa protiv, neka se vjenča u džamiji ako hoće, al’ samo kažem tko je tko.
Cijeli intervju na srpskom jeziku možete pročitati ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
