Sveta Balbina rođena je početkom drugoga stoljeća u Rimu (Italija). Bila je vjerojatno kći rimskoga tribuna Kvirina koji je čuvao papu svetog Aleksandra I. okovana lancima u tamnici. U toj istoj tamnici bio je 64. godine utamničen i sveti Petar apostol. Balbina je bila neobično lijepa, ali je tu njezinu ljepotu kvario čir na vratu. Njezin se otac potužio papi o Balbininoj nevolji. Papa mu reče neka ju dovede k njemu u tamnicu. Papa stavi tamnički lanac na čir i djevojka odmah ozdravi. Njih dvoje, koji su dotada bili pogani, pokrste se. Kvirin je doskora umro mučeničkom smrću, a Balbina se zavjetovala na doživotno djevičanstvo.
Imala je dobro srce, blagu riječ i darežljivu ruku prema svima kojima je mogla pomoći. Često je posjećivala bolesnike i zatočenike po zatvorima i tamnicama. Otkrila je okove svetoga Petra u kojima je prije mučeničke smrti na križu bio okovan. Sveta Balbina je mučena po odluci imleratora Adrijana (117.-135) i odrubljena joj je glava u Rimu oko 130. Ona je, po mišljenju mnogih stručnjaka, samo zato jer je bila kršćanka, osuđena na smrt i mučeništvo. Zaštitnicom od bolesti grla postala je na temelju vlastitoga iskustva. Ostalo je, naime, zapamćeno da je već u djetinjstvu patila od nesnosnih grlobolja popraćenih velikim otokom limfnih žlijezda, koje su joj izobličile vrat i otežavale disanje. Iako malo znamo o ovoj svetici ipak postoje mnogi umjetnički prikazi svete Balbine. Umjetnici ju prikazuju s lancem u ruci, s anđelom koji pokazuje nebo, s križem i ljiljanom.