Sveta Brigita – Znate li da je bila majka osmero djece?

Danas se spominjemo svete Brigite Švedska, nebeske suzaštitnice Europe i uzora bračne duhovnosti.

Katolici su uvijek mnogo držali do spisa te švedske svetice, jedne od najvećih osoba u povijesti Crkve, jer smatraju da je to štivo koje je kadro čovjeka uzdignuti k Bogu i ojačati mu dušu.

Bila je osobita štovateljica spasonosne Kristove žrtve i prolivene Predragocjene Kristove Krvi na putu od Getsemanija do smrti na Križu.

Povezanost poniženja i milosti

Sveta Brigita rodila se oko g. 1302. kao kćerka odlične švedske obitelji u Finstadu kod Upsale. Kad joj je bilo deset godina, slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom, tako reći, ostala cijeloga života. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se raspeti Gospodin i pozvao je na trajno razmatranje svoje muke. Ona se tome pozivu odazvala, pogotovo kad je godinu dana kasnije izgubila dragu majku. Do svoje udaje već u 14. godini živjela je kroz tri godine kod svoje tetke, odijeljena od oca i svoje obitelji, što joj je bilo veoma teško. U takvom stanju sve više se sjedinjavala s Kristom, čovjekom boli, pa je iz toga upoznala povezanost između grijeha i poniženja u čovjeku s jedne te pomirenja i milosti u Kristu s druge strane.

Udavši se po očevoj volji veoma mlada za Ulfa Gudmarssona, rodila mu je osmero djece, postavši uzornom suprugom i majkom. U braku je poput „jake žene“ iz Biblije provela 28 godina. Njezin je muž bio dobar čovjek, po naravi blag te bogobojazan. Brigita je svoju djecu veoma dobro odgojila. U jednom viđenju rekla joj je Blažena Gospa: „Nastoj oko toga da tvoja djeca postanu i moja!“ Ona je tu preporuku savršeno ispunila tako da je u jednom spisu zavrijedila ovu pohvalu: „Brigita iz Švedske imala je četvero muške i četvero ženske djece i sve ih je imala svete.“

Velike pokore i post

Brigita je bila srce i duša brojne obitelji, velike kuće s brojnom služinčadi te bogatog imanja. Na sve je stigla, za sve se brinula, ali je našla vremena i za molitvu i razmatranje Kristove muke. Da se što više suobliči s Kristom patnikom, činila je velike pokore, mnogo postila, a osobito strogo u korizmi.

Zajedno sa suprugom, prihvatila je Pravilo franjevačkih trećoredaca. Velikodušno je činila djela ljubavi prema siromašnima; osnovala je također bolnicu. Uz svoju suprugu, Ulf je naučio poboljšati svoj karakter i napredovati u kršćanskom životu. Po povratku s dugog hodočašća u Santiago de Compostelu, na kojem su zajedno s ostalim članovima obitelji, boravili 1341., bračni drugovi su donijeli odluku da žive u suzdržljivosti. No, nedugo nakon toga, u miru jednog samostana u kojeg se bio povukao, Ulf je zaključio svoj zemaljski život.

Život Brigite i Ulfa primjer „bračne duhovnosti”

Papa Benedikt XVI. u jednoj je katehezi rekao kako je bračni život Brigite i Ulfa primjer „bračne duhovnosti: bračni drugovi mogu zajedno ići putom svetosti, potpomognuti milošću sakramenta ženidbe“.

Nakon muževljeve smrti, Brigita se trajno nastanila u cistercitskom samostanu u Alvastri, premda nikada nije položila redovničke zavjete. Tu su započele Božje objave Brigiti, koje će je pratiti ostatak života. Brigita ih je dala zapisivati svojim tajnicima-ispovjednicima, koji su ih preveli sa švedskog na latinski i sabrali u osam knjiga pod zajedničkim naslovom Revelationes (Objave). Tim se knjigama treba pridodati dodatak, koji ima za naslov Revelationes extravagantes (Dodatne objave).

Sve je više ulazila u javni život Crkve i Europe svoga vremena. Višeput je među zavađenim kraljevima izvršila mirotovornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim, za poboljšanje ćudorednoga života biskupa i svećenika. Došavši u Rim, ondje je godinama stanovala u jednoj kući na Piazza Farnese. Tada se mnogo brinula za hodočasnike što su dolazili u Rim sa sjevera Europe. Brinula se, ne samo za njihov smještaj, već još više da im svećenici u njihovu jeziku pružaju vjerske usluge, osobito propovijedanjem i ispovijedanjem.

Vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku

Svetica se trajno bavila mišlju o osnutku Otkupiteljeva reda. Poticaj za to dolazio joj je od samoga Spasitelja. Tu je zamisao ostvarila njezina kćerka Katarina te uz odobrenje pape Urbana V. u Vadsteni osnovala slavni samostan od dva dijela: za muškarce i za žene.

Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće u Svetu zemlju gdje je ostala četiri i pol mjeseca. Imala je u programu pohoditi mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti. Nalazeći se u bazilici Svetoga groba i moleći se, vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku. Posjetila je i Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Kad je bila u blizini Getsemanija na grobu Majke Božje, primila je objave o Marijinu životu i njezinu slavnom uznesenju na nebo. Druge manje objave primila je u dvorani Posljednje večere, na Maslinskoj gori i na Jordanu.

Katolici su uvijek mnogo držali do spisa sv. Brigite

Objave sv. Brigite stručnjaci smatraju pravim književnim i mističnim remek-djelom, jer su pisane živim, slikovitim, koji put i dramatskim stilom. To je djelo puno poezije pa je kadro očarati i najprofinjenije književne sladokusce. U Objavama kao ideje vodilje dolaze do izražaja misli o Božjem gospodstvu, Njegovoj pravednosti, ali s kojom je uvijek povezano Njegovo preobilno milosrđe. Objave na osebujan način izražavaju velike srednjovjekovne pobožnosti, osobito onu prema Kristovu čovještvu i Presvetoj Djevici. Sv. Brigita veliča Marijino bezgrešno začeće. Od svetaca slavi sv. Josipa i one svete kojih je svetišta kao pobožna hodočasnica pohodila, osobito ono sv. Jakova u Compostelli. Mnogo govori i o anđelima, osobito o čuvarima.

Katolici su uvijek mnogo držali do spisa sv. Brigite jer smatraju da su oni štivo koje je kadro čovjeka uzdignuti i ojačati mu dušu.

Sv. Brigita je u prisutnosti svoje kćerke Katarine i svoga ispovjednika umrla u Rimu na 23. srpnja 1373. Njezini zemni ostaci preneseni su u Švedsku te ondje sahranjeni u crkvi u Vadsteni.

Iz spisa sv. Brigite

„Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste! Ti si svojom dragocjenom krvlju i svetom smrću otkupio duše i ponovno ih milosrdno iz progonstva priveo u vječni život.

Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste! Ti si radi našega spasenja dao da ti koplje probode bok i srce. Obilato si iz tog boka prolio krv i vodu da bi nas otkupio.

Slava ti, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si htio da tvoji prijatelji skinu s križa tvoje blagoslovljeno tijelo i da ga polože u ruke tvoje preblage majke, da bi ga ona umotala u platno i sahranila u grob. Slava ti što si dopustio da ga ondje čuvaju vojnici.

Vječna ti hvala, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si trećeg dana uskrsnuo i živ se pokazao onima kojima ti se svidjelo. Nakon četrdeset dana uzašao si na nebo, dok su to mnogi promatrali. Ti si časno smjestio svoje prijatelje koje si oslobodio iz podzemlja.

Nek ti je vječna dika i slava, Gospodine Isuse Kriste, jer si poslao Duha Svetoga u srca učenika i povećao u njihovim dušama neizmjernu božansku ljubav.“