Sveta Janja ili Agneza Praška bila je srednjovjekovna češka kraljevna. Rodila se 20. siječnja 1205. u Pragu kao najmlađa kći češkog kralja Premysla I. Otakara i kraljice Konstance, sestre ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II., oca sv. Elizabete, piše bitno.net.
Sveta Agneza kao zaručnica
Agneza je imala sličnu povijest života kao i Elizabeta. Naime, u dobi od samo tri godine, zaručili su je za Boleslava, sina šleskog vojvode Henrika Bradatog i svete Hedvige. I tako je djevojčica morala ostaviti svoju domovinu: mladu kraljevsku kći poslali su na odgoj u cistercitski samostan u Sileziji.
No, još ni šest godina nije bila stara, a umro joj je njezin zaručnik Boleslav. Tada su je vratili u njenu domovinu Češku. Ali, samo devet godina staru, opet je zaručena. Sad za kneza Henrika, sina njemačko-rimskog cara Fridrika II. Međutim, caru Fridriku II. umrla je supruga pa je on sam poželio Agnezu za svoju ženu.
Agneza je odrasla i razvila se u snažnu osobu, a u srcu je osjetila želju za kreposnim životom, da krene Kristovim putem. Obratila se samom papi Grguru IX. i on ju je uspio obraniti od neželjene udaje. Kad je 1230. umro njezin otac, papa Grgur IX. oslobodio ju je svih mogućih ženidbenih obveza. Ona onda je svoje raskošne haljine zamijenila skromnom redovničkom odorom i nastanila se u jednoj od najsiromašnijih praških četvrti.
Sveta Agneza kao klarisa
Posvetila se brizi za siromahe, prognanike i bolesnike, među njima i gubavce. Pomaže potrebitima rječju i savjetom, dijeli milostinju. Zamolila je svog brata, kralja Vjenceslava, da u Pragu sagradi bolnicu, crkvu, i samostan za franjevce. Franjevci su je povezali sa sv. Klarom, a Klara je tako zavoljela češku princezu, da ju je nazivala „polovicom svoje duše”, i poslala joj je kao podršku pet svojih redovnica. Redovito su razmjenjivale pisma, od kojih su neka i sačuvana. Agneza je u Pragu osnovala prvi samostan klarisa, stupila u njega na Duhove 1234., postala njegovom poglavaricom i u njemu provela ostatak života. Uz franjevce i klarise u Pragu su niknule bolnice, sirotišta i svratišta. Nastala je čitava gradska četvrt s tri crkve, a sveta Agneza bila je duša tog izvanrednog apostolskog i socijalnog podviga. Franjevački pokret širio se iz Praga po cijeloj Češkoj i u Poljskoj, te su osnovani mnogi muški i ženski samostani.
Agneza je uvijek ostala povezana sa svojom kraljevskom obitelji. Ljubila je svoju domovinu i svoj narod. Kad je kraljem Češke postao njezin nećak Otokar II., Češka je doživjela vrhunac moći i slave. Agneza je prorekla smrt svojeg nećaka kralja Otokara; on je doista poginuo na Moravskom polju.
Poslije bitke na Moravskom polju za češki su narod nastupili teški dani. Blažena Agneza, tada već starica od 73 godine, u svojem osjećajnom i plemenitom srcu teško je proživljavala tu tugu.
Preminula je je u Pragu 2. ožujka 1282. god. Njezin grob ponovno je otkriven 1930., u staroj praškoj crkvi svetog Jakova.
Blaženom ju je proglasio papa Pio IX. 1874. god., a svetom 1989. gog., papa Ivan Pavao II.
Iz pisma sv. Klare Janji Praškoj:
O nadasve plemenita kraljice,
upri oči u Njega,
istražuj Ga,
promatraj Ga
i čezni za tim da nasljeduješ
svoga Zaručnika,
koji je, premda najljepši od sinova ljudskih, radi tvojega spasenja postao najobescjenjeniji od svih ljudi, prezren, izudaran i po čitavome tijelu više puta bičevan i umro sred samih muka na križu.
Ako s Njime patiš, s Njime ćeš i kraljevati,
ako s Njime plačeš, s Njime ćeš se i radovati,
ako s Njime umireš na križu muke,
s Njime ćeš posjedovati nebeske stanove
u sjajnim odorama svetih,
i tvoje ime, zapisano u knjigu života,
bit će slavno među ljudima.
