Sveti Ivan Evanđelist, na hebrejskom יוחנן Johanan, što etimološki znači „Gospodin je milostiv”, rođen je u Betsaida u Galileji početkom I. st, a umro je u Patmosu 101. godine. Bio je apostol i evanđelist, svetac je Rimokatoličke Crkve i pisac Evanđelja po Ivanu te Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice kao i knjige Otkrivenja. Ivanove poslanice mogu se nazvati, a posebno prva, poslanicama ljubavi jer u njima dolazi 21 puta imenica „ljubav“ te 31 puta glagol „ljubiti“. On nam je tako dao i najdivniju definiciju Boga: „Bog je ljubav!“. Otkrivenje je proročka knjiga, o konačnoj pobjedi Isusa Krista.
Porijeklom je Židov iz Galileje, a roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma te brat sveti Jakov Stariji.
Ivanovo zajedništvo s Isusom očituje se: kada s Petrom i Jakovom u Kafarnaumu ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu (Mk 1,29); zatim s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira čija je kći vraćena u život (Mk 5,37); slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem (Mk 9,2); uz njega je na Maslinskoj gori kad izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13,3); blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14,33); jedini od učenika ostaje pod križem zajedno s Marijom kad je Isus završio ovozemaljski život (Iv 19,25-27). Zbog svega toga Ivan nosi i naziv ljubljeni Isusov učenik.
