Na Istoku se od starine pod Longinovim imenom časti rimski stotnik, koji je pod križem priznao Isusa Božjim Sinom, a kasnije mu je čuvao grob.
Na Zapadu predaja drži kako je Longin probo kopljem Kristova prsa i da je bio stotnik o kojem govori Evanđelje. Prema jednoj i drugoj predaji, obratio se na kršćanstvo, živio sveto i umro mučeničkom smrću u Cezareji u Kapadociji. Najstariiji tekst o njegovu štovanju jest Poslanica (17,15) svetoga Grgura iz Nise (+ 394.) koja o njemu govori jednostavno kao o stotniku ne navodeći mu ime.
Jedno stoljeće kasnije susrećemo u različitim spisima, posebno apokrifnim, i ime Longin što zapravo znači kopljanik. Tako je kršćanska tradicija, izgleda, ujedinila u jednoj osobi tri različite osobe: vojnika koje je probo Kristove grudi, stotnika, koji je bio prisutan kod Isusove smrti i stotnika koji je zapovijedao stražom na Kristovu grobu.
