Kada je 11. veljače 731. sveti Grgur III. aklamacijom izabran za papu, bio je svećenik u rimskoj crkvi svetog Krizogona. Bio je poznat po svojoj učenosti, pobožnosti i ljudskim vrlinama, a zovu ga velikim papom zbog nemjerljivog doprinosa učvršćenju Crkve i širenju kršćanstva među sjevernim poganskim plemenima.
Veliku borbu vodio je s bizantskim carem Leonom III. Izaurijskim, ikonoklastom, protivnikom štovanja svetih slika i kipova. Papa je odmah nakon izbora sazvao u studenom 731. rimsku sinodu, na kojoj je izopćio sve ikonoklaste. Car Leon je također bio nepopustljiv pa je loše postupao s papinim poslanicima. Nakon papine anateme poslao je flotu brodova prema Italiji, ali je brodove uništila oluja na Jadranskom moru. Nametnuo je zatim velike poreze na crkvena imanja u južnoj Italiji i na Siciliji. Južna Italija sa Sicilijom, Ilirik i dio Grčke odcijepili su se od Rima i priklonili se jurisdikciji carigradskog patrijarha. Da zlo bude veće, dolazila je i nevolja sa sjevera, osvajački pohod Langobarda. Njihov kralj Liutprand želio je osvojiti Rim i čitav italski poluotok. Grgur III. dao je popraviti rimske zidine i utvrditi tvrđavu Civitavecchia. Langobardi su ipak opustošili Campaniju i u ljetu 739. prodrli sve do Rima. Papa se nadao pomoći od Franačke pa je otpremio poslanstvo s bogatim darovima franačkom velikašu i vojskovođi Karlu Martelu, koji je 732. potukao Arape kod Poitiersa.
Grgur III. ga je molio za pomoć, ali se Karlo Martel nije htio zamjeriti Langobardima. Tako se papa našao u teškoj, nezavidnoj političkoj situaciji. Njegova nastojanja ipak su pripremila savez Crkve s franačkim vladarima Pipinom Malim i Kalom Velikim, obnoviteljem Zapadnog Rimskog Carstva.
Velike uspjehe Grgur III. postigao je u crkvenim poslovima. Karlo Martel izišao mu je u susret jer je potpomogao svetog Bonifacija, apostola Njemačke, u organiziranju Crkve u pokrajinama Hessen i Thüringen. Grgur III. imao je veliko povjerenje u svetog Bonifacija kao i njegov prethodnik Grgur II, koji ga je poslao kao apostola njemačkim plemenima. Predao je 732. Bonifaciju palij, podijelio mu nadbiskupsko dostojanstvo i imenovao ga papinskim legatom u Njemačkoj. Na papin prijedlog i uz pomoć bavarskog vojvode Odila, Bonifacije je ustrojio i Crkvu u Bavarskoj. Osnovane su biskupije u Freisingu, Regensburgu i Passau, s točno određenim granicama. Potpomagao je i misionarski rad svetog Willibalda u Češkoj i dodijelio nadbiskupske palije Egbertu u Yorku i Tatwineu u Canterburyju. Pod njegovom upravom znatno je uljepšan Rim i obnovljene su rimske crkve. Bio je poznat i kao podupiratelj monaštva i građenja samostana. U osobnom životu Grgur III. je bio blag i milosrdan čovjek.
Preminuo je na današnji dan, 28. studenoga 741. Bio je posljednji papa rođen izvan Europe, sve do izbora pape Franje, 2013.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
