Čini se nevjerojatnim da tu u srcu Hrvatske počiva i čeka hodočasnike čovjek Bogoprimac. To je sveti Šimun iz Jeruzalema, čovjek koji je gledao i uzeo iz Marijinih ruku dijete Isusa i prikazao ga Bogu uz molitvu. Jedan od najvećih likova u Bibliji, sveti Šimun starac, ima grobnicu u hrvatskom gradu Zadru. Tamo njegovo neraspadnuto tijelo, poput svetog Leopolda Mandića, čeka uskrsnuće mrtvih.
Danas se prisjećamo svetog starca Šimuna ili Simeona, kojeg nazivaju i Šimun Pravednik ili Šimun Bogoprimac.
Kada je uzeo dijete Isusa iz Marijinih ruku, ispunjen Duhom Svetim i božanskom nadahnućem, izgovorio je riječi koje znaju svi kršćani svijeta, a koje Crkva i narod Božji moli svake večeri na Povečerju u molitvi Časoslova:
“Sad otpuštaš slugu svojega Gospodaru,
po riječi svojoj u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga Izraelskoga”.
(Luka 2, 29-32)
Nažalost, Hrvati su malo upoznati sa ovom čašću koju ima naša domovina i grad Zadar na obalama Jadrana – grob svetog Šimuna.
Svake godine na dan 8. listopada otvara se njegova škrinja da bi hodočasnici mogli vidjeti njegovo neraspadnuto tijelo i pomoliti se za zagovor jednom od najvećih likova i svetaca u povijesti svijeta. Osobito za zagovor mole majke koje ne mogu imati djecu, jer je Šimun držao u svojim rukama utjelovljenu Riječ.
Prema jednom gotičkom natpisu u škrinji svetog Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203. Likovno je prikazan na najznačajnijem hrvatskom srednjovjekovnom zlatarskom djelu, glasovitoj srebrnoj škrinji (raka svetog Šimuna, rad zlatara Franje iz Milana, 1380), koju je u Zadru 1377. dala izraditi kraljica Elizabeta Kotromanić, žena Ludovika I. Anžuvinskog. Štovanje svetog Šime u Zadru je i danas vrlo živo.
Sveti Šimun zauvijek je ostao u Zadru
Relikvije svetog Šimuna stigle su u Zadar u 13. stoljeću kada je neki mletački križar na putu za Veneciju zbog jake oluje morao pristati u luku. Tu se sklonio i krio tajnu o svetom Šimunu govoreći svima kako je to njegov preminuli brat. Ali, ubrzo se razbolio i njegova je tajna otkrivena, a sveti Šimun zauvijek ostao u Zadru. Od 1632. g. tijelo mu počiva u crkvi Sv. Stjepana prvomučenika koja se otada naziva crkva Sv. Šimuna.
Stariji Zadrani se sjećaju Drugog svjetskog rata kada su navodno Talijani htjeli prenijeti relikvije sveca i prenijeti ga preko Jadrana. Još danas postoje živi svjedoci koji govore da se brodica čudom nije mogla otisnuti iz Zadra i da je tako tijelo sveca ostalo tamo kamo je i došlo Božjom providnošću – u Zadar k Hrvatima.
Od 21. rujna 2014. dio relikvija svetog Šimuna Bogoprimca nalazi se i u grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom. Pred velikim mnoštvom vjernika, hodočasnika i uglednika križevačkom vladiki Nikoli Kekiću svečano ih je toga dana uručio zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić.
