Tko je Martin Lasarte – salezijanac koji je prije nekoliko godina poslao i danas aktualno pismo o odnosu medija prema katoličkim svećenicima

Urugvajski svećenik salezijanac, Martin Lasarte, više je od 25 godina u misiji u Angoli. Prije nekoliko godina objavio je i danas aktualno otvoreno pismo medijima, posebno poznatim novinama The New York Times, gdje se želio osvrnuti na česte izvještaje o svećenicima koji su imali velike prijestupe i koje se optuživalo za pedofiliju.

Pismo medijima o problemu generalizacije Crkve – medijski linč

Svećenik Lasarte je svojim pismom o (ne)djelima svećenika želio reći da se marginaliziraju sva dobra djela koje se radi u Crkvi. Rekao je da se danas mediji zbog opstanka bave neetičkim kriterijima te prodaju skandal i senzacionalizam. No to ne vrijedi samo za medije, već za sva područja, osobito javnih osoba i institucija.

Rekao je da su mnogi mediji protiv kršćanstva i Crkve, te mnogo koriste generalizaciju u svojim pisanjima da bi to pojačali, ali problem pedofolije je prisutan i u javnim školama, obiteljima, građanskim ili vjerskim institucijama.

Pismo možete pročitati OVDJE.

Tko je Martin Lasarte?

Svećenik Lasarte danas ima 54 godine, a pola svog vijeka proveo je u misijama. Prvo odredište mu je bilo Luena, grad na istoku Angole i glavni grad provincije Moxico. Tamo se brinuo o distribuciji hrane i kao đakon je bio koordinator Caritasa, i poticale su se male poljoprivrede zajednice. Tada je letio u Rim zbog svoje specijalizacije, a nakon što se vratio, dobio je službu u Luandi, glavnom gradu Angole. No, put mu se 2001. godine opet vraća u Luenu jer je bio zadužen za tamošnju župu, a 2008. godine pa do danas, stacioniran je u Luadn gdje organizira aktivnosti zajednice, pastorala i volonterskog rada.

U glavnom sjemeništu održava nastavu Svetog pisma, te se brine za djecu iz ulica na rubu grada da dobiju adekvatno obrazovanje.

Svećenik Martín Lasarte u Angoli je prošao skoro sve; tamo je živio za vrijeme rata, okružen siromaštvom i drugim ekstremnim uvjetima, pomagao pothranjenoj djeci uz rad više nevladinih udruga. Iskusio je prevoženje pothranjene djece, pa sve do pokopa mrtvih, a uz to se brinuo o dostupnosti hrane i edukaciji djece i mladih. Interesantno je koliko je ondje sve zahvaćeno korupcijom, marginalizacijom. Kao ravnatelj misije, mnogo je radio u najizloženijem periodu u Lueni – poslijeratnom i razdoblju rekonstrukcije.

Angola je država poznata po ulju, a glavni grad Angola je najskuplji grad u svijetu za strance, kako je izvjestio magazin Forbes 2009. godine. Broj stanovnika samo raste, a Lasarte je rekao kako su infrastrukture tamo nedovoljne za takvu populaciju. Tamo ima rekonstruiranih područja i novih četvrti za ljude s većim mogućnostima, no većina je siromašna i degradirana.

Od kako je rat prošao, počela je jedna nova era. Mnogi mladi i odrasli počeli su učiti, počinje izazov izgradnje pravednog društva. Dobre strane su otvorenost, suradnja, veća sloboda, veće obrazovanje, veća svijest o vlastitim pravima, no najveći problem je velika korupcija, nemilosrdni ekonomski liberalizam.

Mnogo se radilo se na humanitarnoj akciji, distribuciji hrane i poljoprivrednih alata, otvarale su se ruralne škole, bunari za vodu, počela je izdragnja mostova, te se radilo i na zdravstvenim ustanovama.

Danas svećenik Lasarte ima puno posla oko obrazovanja djece i mladih s ulica, radi sa studentima, u udrugama mladih, u strukovnom obrazovanju, koordinira volonterske akcije.

Problem je da mnogi profesori i administratori nisu dobro pripremljeni za rad, te je kvaliteta vrlo loša, a govori se i o nepotizmu, dobivanjem položaja putem političkih veza ili plaćanjem visokih iznosa novca. Javni službenici imaju zajamčene plaće, no tamo nemaju stručno osoblje za obrazovanje. Zahvaljujući pomoći Katoličke crkve i drugih crkvi, njihove škole su slobodne i svake godine sve više učenika pohađa školu i centar za stručno usavršavanje.