Na današnji dan, 10. veljače 1675. umro je Ivan Belostenec, svećenik i redovnik pavlin, hrvatski jezikoslovac. Bio je prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca.
Najveće djelo Ivana Belostenca njegov je opsežni dvojezični latinsko-hrvatski rječnik “Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium” (“Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi”). To je bio prvi rječnik koji je obuhvaćao sva tri hrvatska narječja. Nakon smrti Belostenca dovršili su ga i objavili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar.
Pavlinski red u Hrvatskoj
Pavlini (Red Sv. Pavla Prvog Pustinjaka) su pustinjački red koji je nastao u XIII. st. u Mađarskoj i Hrvatskoj, okupljanjem raspršenih pustinjaka u redovničku zajednicu. Red se ubrzo iz
Mađarske i Hrvatske proširio čitavom srednjom Europom. Car Josip II. ukinuo je red 1786. g. na terenu Austro-Ugarske. Tada su ugašeni i svi samostani u Hrvatskoj. Red je preživio u dva samostana izvan Austro-Ugarske, u današnjoj Poljskoj. Odatle je i počela obnova Reda.
1972. g. pavlini se vraćaju u Hrvatsku na inicijativu pokojnog kardinala Kuharića, u svoj stari samostan Kamensko, kod Karlovca.
Danas su u Hrvatskoj četiri samostana (Kamensko, Cavtat, Sveti Petar u Šumi, Svetice kod Ozlja), ujedinjeni u Hrvatsku pavlinsku provinciju.
Prilično je nepoznato da je zatvor u Lepoglavi bio nekada pavlinski samostan, središte vjerske, nacionalne, obrazovne i kulturne misli u sjevernoj Hrvatskoj. U Zagrebu su živjeli u velikom samostanu Remete u kojem su danas oci karmelićani.
Njihov opći doprinos hrvatskom narodu do ukidanja pavlinskog reda je nemjerljiv.
