Uskrs je najveći kršćanski blagdan – spomen Kristove smrti i uskrsnuća. Što se tiče imenâ za blagdan Uskrsa, latinski je jezik preuzeo aramejsku i grčku riječ pasha, koja potječe od hebrejske riječi pesah.
Hrvatska kršćanska terminologija poznaje dva termina, i to: Uskrs i Vazam. Riječ Uskrs (starocrkvenoslavenski: v’skr’s) znači oživljavanje od mrtvih, ustajanje iz groba. Redovito označuje Isusovo uskrsnuće od mrtvih, ali isto tako i samu svetkovinu, koja podsjeća na taj veliki događaj.
Druga riječ Vazam je naziv za najveći židovski blagdan, zatim za janje koje su Židovi jeli o Vazmu i na kraju znači isto što i Uskrs. Sama riječ postala je od v’z’m’ (a to od v’zeti), a znači ponovno uzimanje mesa, jer se u korizmi uzimala nemrsna hrana.
Cijela crkvena godina izrasla je iz Kristova uskrsnog djela spasenja. Nedjelja je redoviti tjedni spomen Kristove smrti i uskrsnuća. Međutim, već vrlo rano među kršćanima postojao je i godišnji spomen Pashe.
O tome nemamo novozavjetnih svjedočanstava. Ipak Pavao u 1 Kor 5,7 i dalje ne sumnja da je u tadašnjoj svijesti židovski blagdan Pashe za kršćane sadržavao novi smisao, naime: „jer je već žrtvovana Pasha naša, Krist“. Onaj tko se s njim povezao, oslobodio se „starog kvasca“ i postao je „novi beskvasni kruh“. Zato, Pavao kaže: „…svetkujemo, ne sa starim kvascem ni sa kvascem zloće i pakosti, nego beskvasnim kruhovima čistoće i istine“ (r. 8).
Danas vjernici nose hranu u crkve na blagoslov jela. A nakon toga hrvatski je običaj natjecanje u tucanju uskršnjih jaja, pri čemu pobjeđuje onaj čije jaje ostane cijelo.
