Snaga i jurišna hrabrost Hrvatske vojske slomila je kralježnicu srpskoj vojsci, osobito u teškim bitkama za Drvar i Mrkonjć Grad. Srpski vojnik je poznat po brutalnosti i zločinima prma zarobljenicima kada napreduje (Vukovar, Srebrenica), ali u slučajevima poraza jako pada u motivaciji, volji i hrabrosti, te je sklon masovnom bijegu (I. svjetski rat u Albaniju, II. svjetski rat bez obrane Srbije, Bljesak, Oluja, završetak rata u BiH).
Taj bijeg srpske vojske je znao izgledati sramotno i nedostojno vojnika, što možete vidjeti na donjim video-snimkama.
Nakon što je Hrvatska vojska zauzela Mrkonjić Grad i Šipovo na današnji dan 1995. stigla je pred najveći grad Republike Srpske Banja Luku. Hrvatski vojnici su bili spremni na juriš i osvajanje grada od kuda su prije etnički očišćeni Hrvati i Muslimani, a koji je postao centar velikosrpske ideje u Bosni i Hercegovini.
Magla straha i neizvjesnosti nadvila se nad Banja Luku i srbijansku vojsku koja je trpjela poraz za porazom od Hrvata.
Panika i bježanje u Banja Luci uoči približavanja Hrvatske vojske:
Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući i hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Bočac je opskrbljivao Banja Luku električnom energijom.
Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na 23 kilometara od Banja Luke. Mnogo godina kasnije veleposlanik SAD-a i diplomat Peter Galbraith priznao je da je to bila greška međunarodne politike.
Ostaje činenica: uz hrvatsku zemlju, Hrvatska vojska oslobodila je Bosnu i Hercegovinu, kao što ju je i 1992. godine obranila, kada su bošnjačka mjesta padala kao kule od karata pod naletima četnika.
Nikada ne bi bio srpski agresor protjeran sa velikog dijela BiH da Hrvatska vojska nije po službenom dogovoru Hrvatske i BiH ušla u susjednu zemlju.
Kao znak zahvalnosti za sve učinjeno u ratu od 1992., što uključuje naoružavanje Bošnjaka, zbrinjavanje ranjenika Armije BiH, zbrinjavanje stotina tisuća bošnjačkih izbjeglica, pomaganja opstanka Bihaća, napada Hrvatske vojske 1995. iz pravca Knina i svega ostaloga – ostaje jalovi pokušaj izjednačavanja krivnje Hrvatske i Srbije za rat u BiH.
Budimo jasni: da Hrvati nisu branili i oslobađali BiH i 1992. i 1995. ona danas ne bi postojala, a Bošnjaci bi vjerojatno pali pod naletima Srba još početkom rata.
Kukavičko bježanje srpske vojske s punim naoružanjem:
Prema tvrdnjama Ivice Pandže Orkana za ovo nedjelo i nevojničko gaženje izbjeglica kriv je srbijanski general Mile Novaković, o čemu je govorio Ivica Pandža Orkan u Bujici:
PARALELE – kako su zarobljeni Srbi bili tretirani od Hrvatske vojske, a kako zarobljeni Hrvati od Srpske vojske?
Hrvatska vojska 1995. zbrinjava i pomaže srpske izbjeglice:
A ovako su Hrvati izašli iz VUKOVARA 1991., ako nisu prije pobijeni, bačeni u jame ili logore u Srbiji:
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
